Deforestacijom dnevno nestane 137 biljnih i životinjskih vrsta te 170 000 kilometara četvornih tropskih kišnih šuma, što će u roku od 20 godina rezultirati potpunim nestankom ove biološke riznice - Amazonske prašume. Kako će ona izgledati 2050. godine saznajte iz teksta koji slijedi.

Proces koji se čovjekovom “zaslugom” odvija već desetljećima, oštrinu svojih zuba pokazati će 2050. Ugriz zagađenja prvenstveno će osjetiti brazilska kišna šuma, pluća svijeta koja će ostati bez 40 posto svoje površine.

Ako se predviđanje ostvari, ono će uzrokovati jednu od najvećih svjetskih ekoloških kriza, kažu znanstvenici. Direktan uzročnik katastrofe je dugogodišnje nekontrolirano širenje agrikultura na amazonsko područje. Naime, Amazonska kišna šuma se mnogima čini kao idealno mjesto za razvoj industrije tog tipa. To područje možda jeste idealno za razvijanje agrikulture, ali je još idealnije za neka druga živa bića kojima je ono i namijenjeno.

Osim neposrednog zagađivača, postoji i posredan negativan utjecaj na Amazonsku kišnu šumu. Zakoni koji reguliraju širenje industrije u njenom smjeru nisu adekvatni tom području i ne služe očuvanju okoliša i životinja, stoga su njihove izmjene nužne. U suprotnom će nestati preko 100 izvornih životinjskih vrsta koje će silom prilika biti protjerane iz svojih staništa na području od dva milijuna četvornih kilometara kišne šume. Znamo da se nestajanjem jedne životinjske ili biljne vrste potpuno remeti hranidbeni lanac koji, pogađate, uključuje i čovjeka.

U koraku s globalnim zatopljenjem prosječna temperatura u Južnoj Americi od 1992. do 2000. godišnje se penjala u prosjeku za 0.8 stupnjeva Celzijusevih. Rast temperature Amazonu pretvara u stepu. Ako se nastavi takav trend, 60% kišne šume pretvoriti će se u suhu zemlju.

Za predviđanje sudbine brazilske kišne šume korištena je kompjutorska simulacija uz nekoliko pretpostavljenih scenarija budućnosti. Ovaj scenarij jedan je od gorih. Studija o sudbini Amazone 2050. godine objavljena je u magazinu Nature povodom UN-ove konferencije o biodiverzitetu u Brazilu.

Na red dolaze dobre vijesti koje počinju s famoznim “ako”. Dakle, ako se bude više radilo na kontroli i sprječavanju širenja raznih industrija na ova osjetljiva prirodna staništa, spasiti će se i očuvati oko 73% izvorne šume, a do 2050. godine smanjiti će se emisija štetnog ugljičnog dioksida u atmosferu.

Sad na red dolazi neizostavan “ali”. Za ostvarivanje cilja koji bi imao pozitivne učinke, ne samo na Amazonu već i na cijeli Zemljin ekosustav, potrebno je da sve dobro stojeće države izdvoje dio svojih sredstava. Ima li dobrovoljaca?