Ima ih u Egiptu. Te su najpoznatije. Ima ih i u Kini, tamo je najveća. Pa čak i u dalekom Peruu. Nisu zaobišle ni Meksiko, ni Honduras, ni Gvatemalu, ni Salvador, ni zemlju izlazećeg Sunca. A bome ni Bosnu i Hercegovinu. Možda…

Vijest, odnosno, otkriće u susjednoj nam Bosni i Hercegovini nekako je šutke prošlo kroz naše medije. U početku se je ono činilo kao senzacija koja i nema baš neko pokriće. No, s vremenom, analizama i teoretiziranjem, dokazi su počeli govoriti suprotno.

Prošle godine je bosanski istraživač Semir Osmanagić, koji trenutno živi u SAD-u, pri svom posjetu Visokom, mjestu u srcu Bosne i Hercegovine, igrom slučaja primijetio sličnost brda Visočica sa arhitekturom piramida. Čak štoviše, njemu se je odmah učinilo da se pod tim brežuljkom zaista i krije piramida, iako do sada nikada nije bilo govora o tome jer se je smatralo da je područje prirodnog porijekla. Ipak, prva istraživanja pokazala su neke pravilnosti koje je teško ubrojiti u “prirodne”. Dapače, dalo se je naslutiti kako se pod tom i susjednim uzvisinama kriju velike građevine.

Visočica ima pravilno okrenute strane u smjerovima svijeta što je karakteristično za piramide. Ujedno, uzvišenje se hladi brže od okoline zbog čega se može pretpostaviti da je njegova unutrašnjost šuplja te da je materijal od kojeg sastavljena manje gustoće.

Jedna od otkrivenih Visočkih piramida dobila je naziv “Bosanska piramida Sunca”. Za nju se smatra da je prva europska piramida, a ako se ta pretpostavka dokaže, otkriće će znatno utjecati na poimanje europske povijesti, smatraju znanstvenici. No to nije sve. Brdo Plješevica navodno krije još jednu koja se zove “Bosanska piramida Mjeseca”. Još dva uzvišenja pokraj predstavljaju anomalije. Navodno se na tom području nalaze tri piramide. Treća je “Piramida bosanskog zmaja”. Postojanje Piramide Sunca je dokazano. Iskapanja će potvrditi ili opovrgnuti isto za ostale. Navodna treća piramida otkrivena je nakon satelitskih istraživanja koje su proveli NASA, LANDSAT7, Radastar, Hyperion i drugi.

Krajem 2005. godine osnovana je fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” čiji je predsjednik Semir Osmanagić, dok je koordinator organizacije i glavni logističar Senad Hodović. Pomoću te fondacije nedavno su se vršile još neke visokotehničke analize uzvišenja Visočica. Na zapadnoj strani uzvišenja detektiran je prilazni plato, a unutrašnji kutovi “prve europske piramide” iznose 45 stupnjeva, što su još neke od temeljnih karakteristika piramida. Semir Osmanagić pretpostavlja da je “Bosanska piramida Sunca” veća od onih egipatskih, te da je visoka oko 220 metara, no ipak manja od najveće, kineske, visoke oko 270 metara.

Starost piramida još nije utvrđena. Jedni izvori smatraju da su dotične piramide nastale prije 7 000 godina, dok neki taj period određuju na 10 do 20 tisuća godina starosti. Puno je oprečnih mišljenja o starosti ovog objekta i o njegovom postojanju uopće. Vrijeme i iskapanja će, kao i uvijek, reći svoje.

Osmanagić je dobio domaću i međunarodnu podršku, pa iskapanja nalazišta počinju 14. travnja, a trajati će do kraja listopada ove godine. Semir dodaje da će ovakav pristup iskapanju i analizi otkrića postaviti temelje za naredna arheološka otkrića s područja BiH. Pogotovo iz razloga što će cijeli projekt djelovati na međunarodnoj razini. Inače, iskapanje koje počinje u travnju najveći je geološko-arheološki projekt u Europi 2006. godine.

Zbog važnosti i zahtjevnosti projekta, te zbog želje da sve prođe u najboljem redu, u njegovoj realizaciji sudjelovat će međunarodni i domaći stručnjaci, stalan tim od oko 100 ljudi. Geolozi, seizmolozi, sedimentolozi, paleontolozi, povjesničati i znanstvenici iz svih područja koja su vezana uz arheologiju i geologiju.

Za sada postoji samo znanstvena, prije svega, sedimentološko-geološka potvrda da je Visočica intrigantan kameni objekt piramidalnog oblika. Daljnja iskapanja koja počinju uskoro trebala bi baciti svjetlo na ovu bosansku višestoljetnu enigmu koja je do sada boravila pod naslagama vremena i zemlje.

Vjerojatno se je moralo poklopiti nekoliko faktora (entuzijastični istraživač sa međunarodnim vezama) da bi došlo do otkrića te da bi se pokrenulo iskapanje. Bez ovih uvjeta, tko zna koliko bi još vremena Visočica bila samo obična uzvisina.

Više o temi: Alternativna povijest
Službena stranica fondacije: Piramida Sunca.

(M.C., 22. ožujka 2006.)

Nešto malo sentimentalno i “iz glave” o sljedećem.

Puno će domaćih kultura biti bačeno u drugi plan, ako ne i ugušeno, kada se pridružimo EU. Zadnje što sam čula je to da će naše Konobe, mjesta koja po meni spadaju u dio naše kulture, gdje se može popiti kvalitetno domaće vino, pojesti pršuta, maslina, svježe ribe s gradela i svega Jadranskog u raspjevanoj i domaćoj, kameno-drvenoj atmosferi, morati biti zatvorene ukoliko neće ispunjavati neke sanitarne uvjete propisane by EU, ofkors. Naime, trebale bi se, ne daj Bože, pretvoriti u prave, sterilne restorane. Neće više biti [najboljeg] kruha ispod peke, ni mirisa vatre i svježe spremljene hrane. Ostat će samo, nadam se, pogled na more.

*Link na tekst pjesme Konoba. Najrađe bi sad na blog stavila neki player pa da svira…

S istim problemom će se, pretpostavljam, susresti i takozvani seoski turizam. Ugostiteljski objekti koji su zadnjih godina postali vrlo rašireni i popularni po otocima. Ne samo među turistima koji dođu po nešto drugačije nego i među domaćinima koji vole u vrijeme toplije sezone s prijateljima sjesti ispod bora ili masline pokraj prave male kamene kućice iz koje suklja dim. Nešto pojest, popit, eventualno zapjevat i doma u krpe.

Zar se neki propisi ne mogu modificirat kako bi se očuvao, konkretno, izvorni jadranski ambijent? Neki zakoni moraju biti univerzalni, to je jasno, ali treba paziti i na to da se ne uguše različitosti i posebnosti pojedinih zemalja, krajeva i mjesta koje nisu štetne ni loše. Dapače, imaju svoj šarm i treba ih njegovati. Uz to, moj Dida više neće moći proizvoditi vino na način na koji to radi cijeli svoj život. Dida čiji je trenutno najveći problem kojem će od svojim unuka ostaviti vinograde, maslinjake i ostala poljoprivredna dobra koje ima. Smokve, rogače, trešnje, orahe… On ne želi da to nestane.

Ispravite me ako sam u krivu.

Seraph, imaš link zato što te čitam i zato što si jedini bloger čiju sam sliku vidjela online [još davno] s cvikerima:) Noh… Imam ih i ja. Da.

Rodila sam se s genetskim predispozicijama snajperiste. Nisam morala jesti mrkvicu [zabluda, znam] da bi održala odličnu kvalitetu vida. Vidjela sam ko’ sokol. Sve je štimalo do prošlog ljeta kada mi se je prvo malo počelo mutit pred očima. Onda poprilično. Tome su uslijedile glavobolje koje su trajale danima. Ludila sam dok nisu prestale. I bila zabrinuta, jer slabljenje vida + glavobolja ne sluti na dobro.

Naravno da mi je trebalo mjesec dana da odem kod doktorice [stvarno ne volim ić kod njih] koja me je nakon 5minutnog pregleda razveselila vijestima da imam [kaže ona - ne tako strašnu, meni prestrašnu] dioptriju od -1.5 i -1.25. I to je to. Dobila sam čak i “certifikat” o tome. Pih… Da je barem nešto bolje u pitanju.

Tražila sam i tražila i našla okvire i sad nosim cvike. A sve je kriv … Monitor. Tako barem kažu. Imam stakla s nekakvom zaštitom, ali što će mi kad imam i cvikere s njima za koje još uvijek nemam prostorni osjećaj. A znam i zaspat dok su mi one još na glavi. Smeta me i što drastično sužavaju vidno polje. I, i… Ali, I can see! Napokon. I dobro mi stoje. Tako barem kažu.

Svejedno, nema povratka. Iako sam načula svašta-nešto o čudotvornim oporavcima i gubitku ikakve dioptrije u tjedan-dva, ili čak preko noći, sve je to zvučalo preskupo i preeksperimentalno za sada. Toliko o tome :)