Nema smisla na svaku, meni interesantnu temu/link pisati pojedinačan post i tako to razvlačiti danima, pa ću ovaj put beskrupulozno maznuti izvrsnu shemu brze&kratke od kolege borje te riješiti sve aktualnosti jednim udarcem.

| DvaNula | Jučer je startan dvanula.com. Sajt odličan po čemu? Zato jer na jednom mjestu imam sve online izvore. Kategorizirane, poslagane i obojane onako kako to najbolje odgovara mojim navikama surfanja. I sve to upakirano u zgodnu ambalažu. A to je tek 40% od planiranog, kako kaže Borja. RSS je the next best thing.

| Bedževi | Neki dan sam naručila tri bedža putem ovog bloga. Poslala sam na kontakt slike koje želim s modifikacijama koje hoću i dobila ih u kratkom roku. Slatki su. Mali, simpatični i unikatni.

| Nagradna | Po isteku travnja ne završava Ray Quickovo natjecanje. Dapače, možemo već sad najaviti novu poklon nagradnu igru koja će trajati cijeli svibanj. Koje je sljedeće odredište saznat ćete na vrijeme.

| Blog | U iščekivanju smo trećeg, odnosno četvrtog blog servisa.

| Bosanske piramide | Pisala sam o njima prije cca mjesec dana. Počelo je iskapanje i evo ih sada po medijima. Napokon su dobile zasluženu pažnju. A kad ih se sjetim ili pročitam nešto o njima, naravno da mi padne na pamet…

| Kemo | Inspiracija na navedenu temu. Čitam ga na njegovom blogu i o njemu po novinama, a i vidjeh ga večeras na Dnevniku.

| MojaDomena | Martin kaže da s njom dolazi ozbiljnost, ja sam dodala, kako vidim po drugim domenama i kreativnost, redovitost, specijaliziranost… Čini mi se da su žene nekako odvažnije s prelaskom na svoju www adresu. Hm…

| Građansko novinarstvo | 2004. godine prvi put je u jednim dnevnim nizozemskim novinama objavljena fotografija koju je uslikao prolaznik. Jučer sam naletila na cijelu galeriju slika slučajnog prolaznika objavljenu na Jutarnjem.
Enciklopedijski i iskustveni Borja update: “Novine su bile De Telegraf, a slika ubojstvo Thea van Gogha, nizozemskog redatelja, u amsterdamskoj ulici kroz koju sam ja često prolazio…”

2006. godina zasigurno je revolucionarna i bit će zapamćena u svijetu novinarstva. Pogotovo u online žurnalistici. Naime, danas su po prvi puta dodijeljene Pulitzerove nagrade gdje su u svih 14 kategorija obuhvaćena i tiskana i online izdanja. Kako za pisanu riječ tako i za fotografiju.

Kategorije Izvanredne vijesti i Fotografije izvanrednih vijesti koje su u takvim [izvanrednim] okolnostima objavljene samo na Mreži, ulaze u nominacije kao online materijali. Za ostale kategorije, sadržaj mora biti tiskan i objavljen na web-u.

Do ovakvog [logičnog] razvoja okolnosti došlo je tijekom 2005. godine kada je fondacija počela razmatrati online sadržaj. Prekretnica se je dogodila dok je Katrina bjesnila nad Amerikom. Tada je uredništvo New Orleans The Times-Picayune svoje izvještaje objavljivalo velikim dijelom samo na Internetu. Objavljeni tekstovi, vijesti, članci i priče od strane publike i profesionalnih novinara ocijenjeni su kao izvanredni. Ali, ipak po aktualnim pravilima nisu mogli biti nagrađeni.

Ta previranja definirala su već započeto razmatranje pravila Pulitzerove fondacije i… 7. prosinca 2005. godine objavljen je ulazak online materijala u kandidaturu za nagradu. Napokon.

And the winners of Breaking news repotring is - Staff of The Times-Picayune, New Orleans, La.

Iz nominacija su izuzeti blogovi i samostalni sajtovi.

Heh.. Nema tu ništa za nas. Em je u pitanju američko novinarstvo, em su izuzeti blogovi i samostalni sajtovi… Svejedno je dobro znati da se ide u korak s vremenom i promjenama. I još nešto, barem je građansko novinarstvo priznato prošlih godina. Kako vani, tako dijelom i kod nas. Ali to je priča za neki drugi post :)

Off topic: Štikla, spot, cijeli, na Dnevniku! [!!?]
Update: A ako baš žarko želite, bez da vam je itko servira u udarnom terminu, pogledajte je sami ovdje [tom2y].

Dobih mail samo s linkom i porukicom “ovo će ti se sigurno svidjeti”. Via Sanja [tnx bejb:)]

Po URL-u mi se je na prvi pogled učinilo da ću tamo pronaći nešto mračno. Bila sam u krivu – radi se o jednom toplom blogu.

Na dotičnom blogu, kao što mu i naziv govori – PostSecret, objavljene su raznorazne, male/velike tajne, one koje nisu izgovorene na glas, nisu priznate drugim ljudima…

Svi mogu poslati, razglednicama ili mailom, svoje tajne – anonimno. Nakon toga ide filtracija sadržaja. Savjetuje se da razglednice budu što kraće, jasnije, kreativnije i čitkije.

Tajne mogu biti žaljenje za nečim, nada, zabavno iskustvo, neviđena dobrota, fantazije, uvjerenja, izdaje, erotske želje, osjećaji, ispovijesti… Može se otkriti sve, pod uvjetom da je istinito i da nije nikad nikome izrečeno. [Ne znam baš kako provjeravaju ovaj dio, al’ dobro…]

Ako vas zanima kako i zašto je blog/projekt nastao i što se je sve iz njega izrodilo pročitajte nešto više o tome na usatoday.com. Inbox lika koji održava blog izgleda malo, hm, pretrpano. Zar ima toliko tajni!? :)

Postanih tajni stvarno ima svakakvih. [Više] tužnih, [manje] veselih i [većinom] kreativnih. Ne bi sad, sa svog subjektivnog gledišta, o razlozima zašto se ljudi boje priznati neke stvari. Razloga ima puno. Racionalnih i iracionalnih. Opravdanih i neopravdanih.

I… Ima li koji psiholog da mi razbistri nešto: Zašto se je ljudima koji su u nekakvoj krizi ili depri lakše otvoriti i bez zadrške pričati sa potpunim strancima koje su upoznali negdje u vlaku, autobusu, na klupici ili nekoj tamo birtiji nego s prijateljima i obitelji? Vjerujem da je odgovor na to pitanje jednostavan i očit.

*Update: O PostSecret i na borja.org. Ne znam kako mi je podatak promakao i to dva puta u njegovim popularnim “Brzim i kratkim”. Tako, s malim zakašnjenjem, saznajem da je PS jedan od najposjećenijih svjetskih blogova [prosinac 2005.] te da se je po Technoratiju našao među vodećim [siječanj 2006.].

Sva sreća da Borja ima tražilicu na svom sajtu pa sam se na brzinu snašla :)

*Update2: Moj momak mi je još pred koji mjesec ukazao PostSecret blog, ali ja tada nisam obratila previše pažnje na njega. Kaže da mi taj blog tada nije bio interesantan. Khm… Kroz puno kanala sam došla do ovog linka. Eto… Sve sam ih nabrojala. Momak je bio prvi :)

Vrijeme: Petak navečer. 20:45h.
Mjesto radnje: Moj stan.
Sudionici: Dečko i ja.
Trenutna zanimacija: Prčkamo po daljinskom. Na TV-u ništa zanimljivo.
Razvoj događaja: Zvoni telefon. Javljam se…

- Dobra večer, je li to stan ***?
- Da, izvolite. Koga trebate?
- Mogu li dobiti gospođicu Liby?
- Ja sam. Recite.
- Poštovanje, ja sam *** ***, iz mlade, tek osnovane firme *** [ime firme je malo čudno, ali lako pamtljivo]. Zovem vas da bi vas upitala jeste li možda zainteresirani za rad s nama? Mi se bavimo informatičkim poslovanjem.
- O čemu se radi?
- Ako vas zanima, dođite sutra ujutro ili u ponedjeljak navečer na predavanje od 15ak minuta u firmu da vam objasnimo prirodu posla.
- Samo malo. Kako ste došli do mene? I o kakvom se točno poslu radi?
- Mi smo smješteni u *** [adresa firme] pa smo zaključili da je najbolje krenuti od susjeda. I sad zovemo ljude koji žive u blizini. Moram napomenuti da nikakva stručna sprema ili životna dob ne igraju ulogu pri zapošljavanju. Radi se o informatičkom poslovanju.
- Hvala na pozivu, ali nisam zainteresirana. Radim, studiram. Nemam vremena za još nešto…

Noh… Kako su oni došli do mog imena, broja telefona? Stan je prijavljen na starce, na kasliću piše samo prezime. Nekako nam je to sve smrdilo, a bilo nam je mrvu dosadno pa smo se dogegali do T portal imenika. Pih. Našli su me, vjerojatno, na isti način kao i mi njih.

Ispostavilo se je da je to uredno registrirana firma [za informatičko poslovanje], s katastrofa sajtom [i to imaju] koja mi je fakat susjed [20 brojeva razlike].

S ponudom za posao serviranu na ovaj način se nikad nisam srela. Neuobičajen i čudan pristup. Barem se je nama tako učnilo. Ako ima zainteresiranih…