Ovo nisam doživjela, i za time iskreno žalim. Mama me je nazvala i ispričala što se je dogodilo jučer popodne u našem dvorištu na Otoku. U selu mome malome.

Priča ide ovako…

Parkira se bratov frend u štradi iliti ulici pored naše kuće, izlazi s psom van i dere se: “Juuure, Juuure, pobjegla ti je Luna (naša mezimica, zlatni retriver). Pokupio sam je u selu i doveo natrag doma!”

U tom trenu začuje se gromoglasan VAU, pa opet VAU, VAU. Penje se iz vrta prava Luna onim beskrajem stepenica u dvorište. Najednom se frend koji je ’spasio našu Lunu’ našao okružen s dva psa. Skoro identična. Jedan jeste Luna, a drugi…? Drugi je nečiji pas, mrvicu krupnije muško, kojeg je zabunom pokupio u selu.

Izletava mama van, za njom brat i umiru od smijeha. Skuže njih troje što se je dogodilo. Frend prepričava da je mrtav ozbiljan mislio da nam je mezimica pobjegla, te bez poziva i najave pokupio psa za kojeg je bio uvjeren da je ona (dotični pas je svojevoljno i bez pretjeranog nagovaranja ušao u njegov auto) i doveo ga ‘doma’. Čiji je ljubimac u pitanju brzo su pretpostavili jer ih u mjestu takvih ima svega 4-5.

Nakon euforije i smijeha nije preostalo ništa drugo osim psa vratiti gdje je i nađen. Pošto nije htio natrag autom (jer se je zaljubio u Lunu, op.a.), trebalo ga je vezicom odvesti (vući) natrag. Koliko čujem, još uvijek je pasić od sela koji lunja naokolo.

Dalmatinski rječnik:
Pasić od sela u Dalmaciji je osoba koja više vremena provodi po kafićima, konobama i drugim lokalima nego kod kuće.