Film Kišni čovjek (Dobitnik Oskara 1998.; red. Barry Morrow) i Dustin Hoffman koji je idealno utjelovio ulogu autističnog Raymonda Babbita još uvijek su interesantni. Kako neće biti zanimljiv netko tko odudara od onoga što smatramo normalnim i to, za naše pojmove, na jedan nadnaravan način. Bog uzme s jedne, ali nadoknadi s druge strane, rekle bi naše bake.
Tako je i osobnost “Kišnog čovjeka” posebna, pa sam se morala zapitati tko je bio inspiracija za ulogu Raymonda. Pogotovo nakon što nas je u filmu zaintrigirao svojim sposobnostima i nedostacima. Zapitala sam se kako netko može i može li uopće tako brzo i precizno prebrojati čačkalice ili tako dobro (profitabilno) odigrati partiju pokera? Postoje li osobe s takvim sposobnostima i u stvarnom životu, a samo na malim ekranima?
Na odgovore sam brzo naišla i oni su potvrdni. Imenom i prezimenom, Kim Peek (1951.) bio je inspiracija za lik Raymonda Babbita. Po riječima Kimovog tate, kao dječak, Kim je mogao pamtiti informacije već u dobi od 16 do 20 mjeseci. Čitao je knjige i nepogrešivo ih memorirao, iako nije prohodao do svoje četvrte godine.
Do sada je zapamtio fascinantan broj podataka iz područja zemljopisa, povijesti, glazbe, sporta… Može se prisjetiti informacija iz, pazite sad, preko 9 000 knjiga koju je svaku nakon čitanja okretao naopačke tako ne bi li je slučajno ponovno uzeo u ruke, a i zašto bi kad bi ju zapamtio cijelu. Inače, Kim pamti 98% onoga što pročita. S tri godine već se je znao služiti rječnicima, a imao je i opsesiju brojevima, aritmetikom i čitanjem telefonskih imenika.
Kim Peek, osim što ima fotografsko pamćenje putem kojeg se može nakon neodređeno dugog vremena s velikom preciznošću prisjetiti slika, zvukova i predmeta, je i autistični savant. Na francuskom to znači znanstvenik, ili samo znalac.
Kim je rođen bez corpus callosuma, malog snopa živaca koji inače služe za povezivanje dviju hemisfera mozga. 1988. godine njegov IQ je izmjeren te je iznosio 87, što je dosta ispod prosjeka. Neka testiranju na Kimu davala su rezultate u kategoriji genijalca, dok su druga odavala sliku mentalno zaostale osobe. Primjerice, Kim ne zna samostalno zakopčati svoju košulju, ali zato ima nevjerojatnu moć pamćenja zbog koje je u dvije godine postao kvalitetan pijanist (čovjek u pedesetima kojem neki dijelovi mozga nisu u funkciji).
Redatelj Barry Morrow susreo se je s Kimom 1984. godine i kao rezultat toga nastao je film Kišni čovjek. Dustin Hoffman također je upoznao Kima, kao i druge osobe s sličnim poremećajem kako bi utjelovljenje lika bilo što autentičnije. Zbog toga su Kimovo samopouzdanje i socijalna inteligencija porasli jer se je još niz puta pojavljivao u javnosti te se riješio problema javnog nastupanja i upoznavanja ljudi, a postao je i općeprihvaćen (napokon nešto dobro od javnog života).
Osim redatelja, Kim je zainteresirao i NASAu koja je na njemu 2004. godine vršila mnoga testiranja. Neka od njih su i danas aktualna. Namjera je bila postavljanje trodimenzionalne slike strukture Kimovog mozga. Novije studije Kimovih sposobnosti proveli su znanstvenici kako bi bacili svjetlo na ljudski mozak, najintrigantniji čovjekov organ, s ciljem korištenja većih intelektualnih kapaciteta mozga u žena i u muškaraca, rečeno je za Scientific American, gdje se polazi od toga da ljudski mozak može puno više od onoga što sada pruža.
Kao ključ za razumijevanje Kimovog stanja mogla bi biti nepovezanost lijeve i desne polutke njegova mozga, rekao je Robin McKie, urednik znanosti Guardian Unlimiteda. McKie je istraživao slučaj pravog kišnog čovjeka, Kima Peeka, te telefonski razgovarao s njime i njegovim ocem. Naša lijeva polutka mozga ima tendenciju kontrole desne što nije slučaj kod Kima te se je stoga njegova desna strana mogla samostalno i puno intenzivnije razvijati te osloboditi puno veći potencijal.
S ovime sam si otkrila nepoznanicu Kišnog čovjeka i naišla na onog pravog koji zaista ima mnoge sposobnosti koje ne bi smjele zasjeniti njegovi nedostatci. Tom Cruiseu je trebalo dugo da se prilagodi na Babbita. Nadamo se da će nama u stvarnom životu trebati manje prilagodbe i da ćemo imati više tolerancije prema ljudima sa sličnim poremećajima.
Za kraj, nekoliko Kimovih riječi:
“Prepoznavanje i poštovanje razlika u drugima, i tretiranje svih na način na koji želiš da se oni odnose prema tebi, pomoći će u stvaranju našeg svijeta kao boljeg mjesta za sve. Neka vam bude stalo… Budite ono najbolje u vama. Ne morate biti hendikepirani da bi bili drugačiji. Svi jesmo drugačiji!”
Volom Dustina Hoffmana općenito, a bome i ovaj film koji sam dosta puta pogledala.
+ retro tekst +
These icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages.
