Ne samo u obitelji već i među prijateljima poznata sam kao dežurna spavalica. 6 sati sna mi je minimum minimuma, a ako odvalim manje od toga, navečer idem u krpe neuobičajeno rano jer ne mogu više gledat. Ako mi se ujutro oči sklapaju, konji me ne mogu izvući iz kreveta. Na snooze udaram više puta, a onih ‘još samo 15 minuta sna’ mi se odbije od glavu i pretvara upola sata – pola sata kašnjenja i jurcanja.

Naravno da se ni tada ne probudim odmorna i naspavana već izgledam strgano, a tako se i osjećam. Da bi mi pomogla pri jutarnjim buđenjima, frendica mi je dala nekoliko savjeta kako pobijediti bitku s krevetom i pretvoriti jutro u najbolji dio dana. I fakat radi. Ona je to pročitala u nekoj knjizi, ne znam točno kojoj. Ako vas bude zanimalo, pitam ju. Daklem…

Svježina
Navečer, kada se uvalite u krevet, ne smijete se jako utopliti. Tijelu prije spavanja paše svjež zrak pa se preporuča manje ili više otvoren prozor, ovisno o godišnjem dobu. Nije dobro potpuno se prekriti pokrivačem jer će biti prevruće. Vjerujem da dosta ljudi to napravi, pokrije se do zuba, ali zato izbaci nogu na otvoreno da bi se osjetilo malo hladnoće. Dobar potez. Nakon toga slijede slatki snovi.

No snooze
Ako ste navili sat u 7, i on zazvoni kao znak buđenja, ni u ludilu nemojte stiskati snooze. To je najgore što možete napraviti. 15 minuta ili pola sata koliko ste duže ostali u krevetu stvoriti će onaj osjećaj neodmorenosti i neispavanosti, a namamiti će i podočnjake. Ovaj dio je vezan uz četiri istražene faze sna kroz koje prolazimo kada spavamo. Da ne objašnjavam na dugo i široko, dovoljno je znati da se ujutro u drugu dospije puno brže no što bi mogli zamisliti, te ako se ponovno probudimo dok ona traje, poremeti se koncept sna zbog čega se onda osjećamo kao da nas je krava prožvakala.

Svjetlo
Nakon više sati provedenih u tami, tijelu, organizmu, odnosno mozgu odgovara svijetlo. Znači, iz kreveta ravno na prozore, podizanje roleta, otvaranje škuri ili čegagod već. Ako se pobudite po mraku, upalite najjače svjetlo koje imate. Doza svjetlosti djelovati će bolje nego umivanje hladnom vodom, koja se inače preporuča za čisti ten i prirodno zategnutu kožu. No, pomoću svjetla širom ćete otvoriti oči i na brzinu se razbuditi.

Toplina
Tokom noći ili dana, ovisno o tome kakav tko ima bioritam, tijelo se za mirovanja hladi te mu nakon buđenja treba toplina da bi bolje profunkcioniralo, to jest da bi krv brže prostrujala žilama. Ne radi se o toplini koju ćemo postići poplunom dok smo još u krevetu. Tako ćemo samo upasti u zamku ‘onih 15 minuta’. Preporučaju se tuš, rekreacija ili seks. Tuš ima kratkotrajan učinak, od nekih sat vremena, pa bi najbolje bilo baciti se na jutarnju tjelovježbu. A ako ste lijeni za to jer samo čekate kad ćete se dovući do štednjaka i složiti si doručak, kavu ili čaj, ukradite pola sata i vodite ljubav s partnerom. Nema boljeg recepta za ugodan nastavak dana :)

Limunada
Još jedna jednostavna stvar koja ujutro ima osvježavajući i energetski učinak, iako možda neće zvučati tako, jest ispijanje limunade bez šećera u toploj vodi, na prazan želudac. Naime, taj vitaminski (bljutavi) šok djeluje tako da u krvožilni sustav direktno pošalje stimulativni napitak. Topla voda iz razloga što se tijelo, odnosno želudac ‘zgrči’ ako pijete hladno, s mlakom vodom on će lakše profunkcionirati. A pored ovakve ‘terapije’, kolikogod primamljivo zvučao, šećer je nepotreban, čak štoviše, suvišan je.

Eto… Natuknice je dala frendica, ja sam ih interpretirala, više-manje iz osobnog iskustva. Sad kad ste, da bi stigli sve ovo napraviti, navili budilice na dodatnih pola sata ranije, želim vam dobro i svježe jutro te da odmorni nastavite s uobičajenim dnevnim ritualima :) Ako ranoranioci, kojima su ovi savjeti nepotrebni, imaju još nekakve cake za kvalitetnije jutro, neka ih podijele.

Stavi prst u more i bit ćeš povezan sa cijelim svijetom, kažu. Slikovito rečeno. Još slikovitiji je pogled na neverending Veliko plavetnilo koje zauzima 70% površine Zemlje. Zašto je more plavo, znamo. Znamo da nije plavo već prozirno. No, posrijedi je varljivi optički efekt u suradnji sa sunčevom svjetlosti koja se sastoji od sedam boja sa različitim, pripadajućim valnim duljinama: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, indigo i ljubičasta.

U trenutku kada se sunčeva svjetlost ’susretne’ s površinom mora, njene komponente sa većom valnom duljinom dijelom bivaju apsorbirane od vode. To su crvena, narančasta i žuta. The thing is sa plavom da ona ima manju valnu duljinu te biva reflektirana. Rezultat toga je naša percepcija plavog mora, jer to je ono što do našeg oka dopire. Ukoliko je more blatnjavo, prljavo ili puno algi, što sprječava refrakciju svjetlosti, naša percepcija boje mora biti će drugačija.

Sličan odgovor možemo dati na pitanje i zašto je nebo plavo, na pitanje što se događa kada na nebu poslije kiše u kombinaciji sa suncem vidimo dugu i njen spektar boja, te na eksploziju boja tokom zalaska sunca. Prvo vidimo žarke, pa redom sve tamnije boje što je uzrokovano položajem izvora svjetlosti i kutom njegova loma.

No, dok prvo nisam naišla na odgovor, priznajem, nikada me nije mučilo zašto je more tako slano? Odgovor je jednostavan, i ide ovako:

Rijeke na svom putu prolaze preko tla i kamenja koji u sebi sadrži razne soli. Riječna voda apsorbira te soli i nosi ih sa sobom u mora i oceane gdje iste većinom dolaze na kraj svog puta. U morima i oceanima se soli gomilaju iz razloga što je jedini način da ih voda napusti putem isparavanja, no u tom procesu isparava samo voda, bez soli. Tako plavetnilo ostaje sa jednakom, odnosno rastućom količinom soli. Soli o kojima se radi su: natrij, klor, sulfat, magnezij, kalcij, kalij, bikarbonat i bromid. Vjerujem da mora/oceani dobivaju dio soli i sa svog dna. I to je, basicaly, to.

Ovo definitivno treba ovjekovječit – Intervju za Zombixom prikazan je sinoć kao dio priloga u emisiji Otvoreno na temu DTK infrastruktura. Inače, to je njegovo drugo ’službeno’ pojavljivanje na dalekovidnici.

Na Dvanula implementirana je kategorija ‘interesi‘. Napišite što čitate, gledate, preporučate, želite… pa ćemo vidjeti tko s kim šta :)

Imamo novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima. Uvoznici, proizvođači i trgovci plaćat će sve i morati nas informirati o štetnosti te vrste otpada.

Rubrika Samo dobre vijesti na Jutarnjem jedna je od najmanje ažuriranih kategorija na tom portalu. Hm.

U ponedjeljak sam na liby.info integrirala Google Ads. Za prijavu mi je trebalo 5 minuta, odgovor na zahtjev dobila sam za manje od dva dana, dovršila registraciju za još 10 minuta i viola.

U Dalmaciji se braća, sestre, ostatak obitelji, susjedi, u biti i svi živi svađaju oko zemljišta ili nasljedstva. Ništa nova. Ima toga svugdje i uvijek je aktualno. Nije bitno radi li se o dozvoli prolaza, jednom metru zemlje ili o običnoj meji, ljudi se oko toga kolju, umjesto da razgovaraju i normalno žive.

Ne znam kako se meja književno kaže. Međa? Vjerujem da znate kako izgledaju te kamene ograde, ogrlice ih zovem, koje su naši stari vrijedno gradili po brdima kako bi iskrčili neprijatno kamenito tlo, i poslije sadili poljoprivredna dobra, masline, vinovu lozu, rogače, smokve… te spriječili klizanje tla pod udarom vjetra ili kiše.

No, prepirke, često preburne, prate mnoge cijeli život i ne završavaju razumnim rješenjem, već se prenose na slijedeće naraštaje ostavljajući tako “nesređene” obiteljske, prijateljske ili susjedske odnose. U mom susjedstvu na Otoku ima jedna stara, ruševna, kamena kuća koja je nasljedstvom dospjela u suvlasništvo 16 osoba. Nemoguće ju je prodati/kupiti, a bome ni u njoj živjeti pošto je jako teško usuglasiti toliki broj ljudi. Kuća sada stoji, stari i predstavlja dom nametnicima, korovu i pokojoj mački s mladima. Ali se zato grade zgrade.

Razlog zbog kojeg sam se ovog sjetila je taj što sam nedavno pričala sa starcima o bakinoj i djedovoj ostavštini prema mami. Tome je prethodio razgovor i dogovor grann’sa s mamom i tetom o “dijelovima”. Većinom se radi o poljoprivrednim zemljištima za koje bi djed i baka rado htjeli da i dalje budu “živa”, da se na njima uzgaja neka kultura. Mlađe generacije sve su manje sklone tome, što je šteta, svi bi kafiće otvarali. Noh, skrenuh s teme.

Zanimljivo mi je bilo kada mi je mama prepričala dio pradjedove oporuke namijenjene baki. Pitah je mogu li objaviti, rekla je da mogu, pa eto kako je to otprilike zvučalo:

“Imenom i Prezimenom, kćerki ostavitelja rođenoj 29. 11. 1935 godine pripada zemljište na P…….., to zemljište joj je pokojna majka darovala za života, i zemljište u G…… i to ono gdje se nalazi staro kućište poviše ceste prema gore.”

Prvi put sam se susrela s sadržajem oporuke, iako samo usmeno, pa mi je bilo, iskreno, smiješno korištenje dijalekta u njoj, tako ozbiljnom dokumentu, i način na koji je objašnjena lokacija “poviše ceste prema gore”. Nadam se odvjetnici i baka znaju o čemu se točno radi :)

Što se svađanja tiče, toga nema. Možda zato što se radi o dvije kćeri, ili zato što je djed razuman i mudar čovjek, a baka realna, ili zato što su se vremena promijenila pa se više ne ide linijom “starijem djetetu ili sinu ide više”. Ne znam. Glavno da se dogovaraju jer nijedan metar zemlje nije vrijedan obiteljskih svađa i netrpeljivosti. Niti smatram da bi se djeca tako trebala (u nedostatku boljeg izraza) vrednovati. Ne kažem ni da treba biti dobar i ispast budala, već da rješenje, za one koji ga žele naći, postoji. Ako se do njega ne želi, e onda nastaju problemi.

U svakom slučaju, dida me je jučer pozvao da se nacrtan doma za Božić jer oko tog datuma slavi svoj 72. rođendan. Zakon :) O datumu njegovog rođenja i o tome kako su ga s nekoliko dana zakašnjenja upisali u knjigu rođenih, možda nekom drugom prilikom.

Ovogodišnja sezona uragana prošla je, na sreću, relativno mirno. U trajanju sezone od 1. lipnja do 30. studenog, samo dva uragana bila su “teža”. Ipak, to ne znači da se može očekivati ista situacija dogodine pošto je još uvijek aktualno desetljeće povećane aktivnosti.

O temi uragana puno je pisano prošle godine kada je njihov broj nadmašio do sada sve postavljene rekorde, pa tako i onaj iz 1969. godine. Osim što su odnijeli najmanje 2 280 ljudskih života, uragani su nanijeli i ogromne materijalne štete, preko 100 milijardi US dolara. Zaredalo ih se je toliko da su znanstvenicima zadavali muke u njihovom imenovanju. 2005. godine, od 28 tropskih i subtropskih oluja, 15 je preraslo u uragane. Tada je po prvu put u povijesti uragan nazvan po slovu grčkog alfabeta – Beta.

Kako bi se zaštitili od ovih razarajućih vremenskih neprilika, ljudi pokušavaju primijeniti razne, većinom neučinkovite, metode. Jedna od najvećih zabluda koju rade ljudi zatočeni u svojim kućama, dok bijesna oluja divlja u njihovoj okolini, jest ostavljanje otvorenih prozora, smatrajući da će se na taj način izjednačiti tlak s onim vanjskim te da će utjecaj uragana na kuću biti manji. Otegotna okolnost za zatočene može biti i napukli prozor ili vrata te bilo kakva rupa na kući.

Naime, sve što uđe u prostor, tražiti će i izlaz van. U slučaju iznimno snažnih pojava poput uragana, posljedice traganja za izlazom mogu biti kobne, pogotovo zbog toga što bi izjednačavanje tlaka značilo da on postaje jednak vanjskom. Osim što na ovaj način mogu pretvoriti krov kuće u leteći objekt, uragani mogu uzrokovati i njenu eksploziju. Ne onu uzrokovanu dinamitom već snagom uragana.

Još jedna greška koja se može napraviti jest paljenje voštanih svijeća za vrijeme nestanka struje. Naime, ne smije se paliti nikakva vatra zbog rizika od napuknutih plinskih instalacija. Umjesto toga, preporuča se korištenje svjetiljki na baterije. Noh, nedajBože da se nađete u situaciji gdje će vam ovih par natuknica dobro doći :)

Zanimljivo: Sjetih se dok sam tipkala post da je o uraganu Wilma i broju 2 u njegovom “oku” prije cca godinu i mjesec dana pisao ovoono. O tome kako je Internet preživio Katrinu pročitajte kod Borje.

Indijske monsunske kiše intenzivirale su se posljednjih 50 godina, usporedno s porastom prosječnih temperatura, te je za očekivati još razornije oluje ukoliko se nastavi globalno zagrijavanje. Istovremeno se je smanjio broj umjerenih padalina na Azijskom podkontinentu.

U Britaniji, koja je jako zabrinuta zbog globalnog zatopljenja, razmišlja se o i radi se na izgradnji “pametnih” zgrada i domova (’smart’ buildings and homes) koje bi konzumirale vlastiti otpad te se same napajale energijom. Nadaju se na Otoku da će postati takozvana “zero waste” zemlja. Dobar plan obzirom da svaki Britanac godišnje kupi i nikad ne pojede hrane u iznosu od 4 626 kuna.

Organske minijaturne stanice koje su pronađene u meteoritu koji je tresnuo u Kanadsko Tagush Lake mogle bi biti starije od našeg Sunca, nove studije kažu.

Danas je Svjetski dan osoba s invaliditetom. Mali Buzz kojeg je pokrenuo Blogowski motivirao je mnoge blogere da posvete post tome. Korisnih informacija možete naći kod Ire i Bez Komentara, a slažem se i s onime što je Mrak komentirao.

Usputni susjedski razgovor o vremenu s gospodinom avijatičarom, u trajanju od portuna do kata, koje nikada ne započinjem jer su dosadni, radije pričam o nečem drugom, umjesto standardnog “Danas je bio baš lijep dan” ili “Kiša postaje dosadna”, neočekivano je završio razgovorom o globalnom zatopljenju.

Počelo je od ulaza do lifta s “Dobra večer”, “Dobra večer”. “Kako ste?”, “Dobro, a vi?”, “Dobro, hvala na pitanju”, “Ovo vrijeme jako je čudno za ovo doba godine…”. Da bi dok smo čekali lift nastavili pričati o vremenu. Inače takvi razgovori završe nakon tih par rečenica jer su preformalni i skriptirani, a vode se samo da bi se razbila “neugodna tišina”.

Složih se sa gospodinom avijatičarom da vrijeme nije normalno i rekoh mu da se predviđa još “čudnije vrijeme”, odnosno da bi temperature trebale porasti za 4 stupnja narednih 50 godina. On je odgovorio da je to puno, ali da se ne slaže s “tim teorijama o globalnom zatopljenju” jer da će se situacija “normalizirati”.

Čak štoviše, u prilog svom stavu ispričao je kako se sjeća više Božića kada su mu prozori kuće u Kaštelima bili otvoreni dok su ukućani slavili taj dan praktički u kratkim rukavima zbog izrazito visokih temperatura (ili zbog konzumacije alkohola, možda?, op.a.) za to doba godine. Istina, bilo je i ranije ovako toplih jesenskih dana i tjedana, odgovorih mu, ali ne i cijelih jeseni. Za zime ne znam. Tada sam mu zaželjela ugodnu večer i “iskrcala” se na svoj kat.

Ne znam koliko gospodin ima godina i kada je točno bilo tako toplo na samom početku zime, o tome ćemo nastaviti drugom prilikom. No, slušam o tome kako je 1926. godine zabilježen najtopliji studeni. Ipak, već sada, dok ona još uvijek traje, ustanovljeno je da je jesen 2006. najtoplija ikada.

Stereotipne televizijske vremenske prognoze neki dan osvježilo je par novih informacija. Naime, HTVov voditelj je osim uobičajenih meteoroloških podataka dao i one o porastu prosječnih temperatura u Hrvatskoj. Ako se dobro sjećam, u sjevernom dijelu Lijepe Naše prosječne temperature za ovo doba godine porasle su za 2.8 stupnjeva, u Istri i Primorju za stupanj, dok su na jugu i u Dalmaciji temperature ostale jednake.

U RTLove večerašnje 19:45 newsice ugurane su slične informacije s malo drugačijim vrijednostima. Porast temperature u sjevernom dijelu Hrvatske zaokružen je na dva stupnja, a na jugu za stupanj. Temperature se računaju u odnosu na proteklih 50 godina.

Većina ljudi koje znam uopće se ne buni niti im smeta “ranoproljetna jesen”. Svi su primijetili promjene, ali je svima cool što još uvijek mogu voziti biciklu, piti kavu na otvorenom ili nositi tajice (o njima, sveprisutnim i trendy tajicama, drugom prilikom). Osim toga, nitko se ne opterećuje s pitanjem - zašto je to tako? Mislim, ne smeta ni meni toplije vrijeme u hladnijem dijelu godine, samo znam da ću žugat naredno ljeto kada će u osmom mjesecu ponovno danima biti oblačno, vjetrovito i kišno.

Inače, usprkos nastavku “jesenskog proljeća” u narednom tjednu, potkraj mjeseca očekuju nas uobičajene temperature za taj dio godine, a vjerojatno i snijeg. Toliko o vremenu od mene ;)

Kad sam kod “neuobičajenih razgovora”, evo još jednog primjera. Jučer navečer, u pubu u centru grada, frendice i ja vodile smo sat vremena razgovor o i isključivo o pol(l)itici. Strava, strava, strava.

Ako netko ima neugodnih iskustava s lećama, molim da ih podijeli jer sam se, usprkos odgovaranju dečka i brata koji tvrde da mi cvikeri dobro stoje, odlučila “instalirati” ih.

Preporuka saturday night mjuzike – Orbital. Odoh.