Jučer sam imala totalno zanimljiv dan. Osim što mi je bio rođendan, po prvi put posjetila sam Sabor u društvu Borje i Mračnog. Izvrsna ‘domaćica’ bila nam je Marija Lugarić, najmlađa saborska zastupnica ujedno i blogerica, koja nas je ugostila i provela sobama i dvoranama, hodnicima, restoranima i kavanama, Sabornicom, knjižnicom, informacijskim, informatičkim i press kutcima… te labirintske građevine prepune ekrana na kojima se emitira prijenos saborskih sjednica. Još mi se vrti u glavi od kruženja, a da mi sad netko kaže nađi tu i tu prostoriju, pogubila bi se u trenu.

Posjet Klubu SDPa i upoznavanje njegovih članova te tajnice kao ravnopravne članice Kluba, razgledavanje, ručak, kava, slušanje rasprave u Sabornici, hrpa zanimljivih informacija o ustroju i načinu djelovanja institucije te njenoj povijesti, koje je Marija Lugarić podijelila sa nama, samo je dio iskustva, odnosno turneje koju smo imali. U međuvremenu uopće nismo zavidjeli organiziranim skupinama u posjeti s kojima smo se mimoilazili.

Upoznali smo i popriličan broj političara blogera što je bilo dovoljno da budem sretna kao malo dijete što sam dobila takvu priliku. Tko su političari koji se nalaze i u redovima blogera, a sa kojima smo mogli (ili se može i) neobavezno popričati možete pročitati kod Borje a.k.a. BLB, budući predsjednik Sabora koji će relativno uspješno odolijevati pokušajima preuzimanja vlasti. BLB, bi afrejd, bi veri afrejd ;)

Veseli me što smo Sabor posjetili kao skupina blogera. Tako smo i predstavljani, pa je uz ime i prezime dolazilo na red i slovkanje domene bloga. Iako redovito pratim političku scenu, nisam sklona pisanju o politici, no to u ovom slučaju nije bilo ni bitno. Naši zastupnici većinom ne slove za skupinu ljudi koji svakodnevno koriste računalo kao sastavni dio radnog dana (čast iznimkama), pa ipak su svi koje smo sreli na spomen bloga/blogera znali o čemu se radi, što me ugodno iznenadilo.

U svakom slučaju, zanimljivo i ugodno iskustvo kojem sam se veselila i koje je opravdalo, čak nadmašilo moja očekivanja. Hvala Mariji na mogućnosti da insajderski doživimo Sabor i zastupnike. Još nešto. Kamermanu koji po cijele dane mora stajati u Sabornici i snimati sjednice nimalo ne zavidim. No nije ni njemu lako, nije to zahvalan posao.