Jučer sam imala totalno zanimljiv dan. Osim što mi je bio rođendan, po prvi put posjetila sam Sabor u društvu Borje i Mračnog. Izvrsna ‘domaćica’ bila nam je Marija Lugarić, najmlađa saborska zastupnica ujedno i blogerica, koja nas je ugostila i provela sobama i dvoranama, hodnicima, restoranima i kavanama, Sabornicom, knjižnicom, informacijskim, informatičkim i press kutcima… te labirintske građevine prepune ekrana na kojima se emitira prijenos saborskih sjednica. Još mi se vrti u glavi od kruženja, a da mi sad netko kaže nađi tu i tu prostoriju, pogubila bi se u trenu.

Posjet Klubu SDPa i upoznavanje njegovih članova te tajnice kao ravnopravne članice Kluba, razgledavanje, ručak, kava, slušanje rasprave u Sabornici, hrpa zanimljivih informacija o ustroju i načinu djelovanja institucije te njenoj povijesti, koje je Marija Lugarić podijelila sa nama, samo je dio iskustva, odnosno turneje koju smo imali. U međuvremenu uopće nismo zavidjeli organiziranim skupinama u posjeti s kojima smo se mimoilazili.

Upoznali smo i popriličan broj političara blogera što je bilo dovoljno da budem sretna kao malo dijete što sam dobila takvu priliku. Tko su političari koji se nalaze i u redovima blogera, a sa kojima smo mogli (ili se može i) neobavezno popričati možete pročitati kod Borje a.k.a. BLB, budući predsjednik Sabora koji će relativno uspješno odolijevati pokušajima preuzimanja vlasti. BLB, bi afrejd, bi veri afrejd ;)

Veseli me što smo Sabor posjetili kao skupina blogera. Tako smo i predstavljani, pa je uz ime i prezime dolazilo na red i slovkanje domene bloga. Iako redovito pratim političku scenu, nisam sklona pisanju o politici, no to u ovom slučaju nije bilo ni bitno. Naši zastupnici većinom ne slove za skupinu ljudi koji svakodnevno koriste računalo kao sastavni dio radnog dana (čast iznimkama), pa ipak su svi koje smo sreli na spomen bloga/blogera znali o čemu se radi, što me ugodno iznenadilo.

U svakom slučaju, zanimljivo i ugodno iskustvo kojem sam se veselila i koje je opravdalo, čak nadmašilo moja očekivanja. Hvala Mariji na mogućnosti da insajderski doživimo Sabor i zastupnike. Još nešto. Kamermanu koji po cijele dane mora stajati u Sabornici i snimati sjednice nimalo ne zavidim. No nije ni njemu lako, nije to zahvalan posao.

Malo dublji (ili, ako želite, širi) i poprilično informativan tekst o Protokolu iz Kyota napisao je opinioiuris, jedan od autora na kolaborativnom blogu pollitika.com.

Kyoto Protocol Backgrounder: Put u bolju budućnost popločen je tuljanima krznašima

“…Svijest o globalnim promjenama u Hrvatskoj je prilično niska, a dok BBC World gledatelje bombardira podacima i specijalnim reportažama kroz svoj poseban višetjedni Climate Watch multifeature, domaći mediji ne čine ništa kako bi uopće pojasnili što je to protokol iz Kyota koji postaje novi domaći zakon, a kamoli kako bi podigli opću svijest građana o pitanjima zaštite okoliša, nužnosti recikliranja i štednje energije te općem smanjenju potrošnje…“

Evo mini foto reporta s nedjeljne šetnje po Savskom nasipu. Sunčan i neradni dan izmamio je gro ljudi vani. Em na nasip, em po svim bircevima i restoranima na koje sam naletjela, em na Bundek (prvi put sam svratila tamo i moram priznat da jako fino izgleda, neusporedivo s onom džunglom od prije)… Tako smo se Borja i ja odlučili za vožnju i šetnju.

Ono što me stvarno zanima je što se nalazi na prve tri fotke, odnosno u sklopu čega je to postavljeno. To tu, na šetalištu uz nasip od Savskog mosta do Močvare, stoji još od prije nego sam došla u Zagreb. Stalno pitam o čemu se radi, i domaćine i došljake, i nitko mi ne zna točno reći. Ako netko zna što je to… Uglavnom, prva instalacija, da se tako izrazim, dobila je ime Ankica (znamo koja), druga frik, a treća suzice.

Na četvrtoj fotki je – Borja, koji bježi od kamere poslije ručka :) Zaista, posluga u tom Kineskom nije za pohvalu. Uopće.

Pardon my resolution, fotkala sam mobitelom.

Iako sam u postu pod naslovom “Prvih mjesec dana” htjela konačno sumirati svoje prve dvije godine bloganja, koje su istekle negdje početkom listopada kada sam 2004te zbog novinarsko-istraživačkog zadatka otvorila svoj prvi blog i, naravno, nastavila blogati, ipak sam se odlučila osvrnuti samo na posljednjih mjesec dana – otkad sam tu. Tu je okrilje Dvanula servisa o kojem, vjerujem, sve znate.

Ovo ljeto, dok sam odmarala na nezamjenjivom Jadranu, shvatila sam da bez bloga ne želim i neću, te da moram pronaći izlaz sa servisa na kojem sam se nalazila. Nisam mjesecima klikla na gumbić “Objavi” što mi je nedostajalo. A misli su se rojile. Tada mi je Borja, nakon kraćeg sms-anja, ponudio “smještaj” na svom dedicated serveru. Služba za preseljenje i moja programerska podrška, kada je došlo vrijeme za njih, bio je i još uvijek jest Gordan. Bez njih dvoje bi vjerojatno otvorila blog na nekom stranom servisu, što nisam htjela, pa ću još jednom reći - Hvala.

Moram priznati i da sam prije mjesec dana (+/- dan dva) odahnula kad sam klikla na vlastiti URL koji se je pojavio pod ovim lijepim dizajnom (predloškom) s nekolicinom starih i meni dragih tekstova. Rasterećeno sam se osjećala. Tremu, da, i to sam osjećala, su razbili komentari dobrodošlice na tekstu Fresh (re)Start, pa sam lakše nastavila s uređivanjem bloga.

Osim toga, u proteklih mjesec dana dobila sam podršku, da se tako izrazim, od Borje, blogAriata i Dvanula servisa. Tu je i Bez Komentara koji je dodao ovaj blog na sajt Moja Energija, te ponovno Borja koji me je uvrstio među chipov web.hr za mjesec studeni 2006. Možda sam nešto/nekog propustila. NHF. No, tada sam skužila da se nemam čega bojati (evo, izustila sam i to ne trepnuvši okicama).

U međuvremenu sam, zapravo spontano počela obrađivati teme koje više pokrivaju područje prirode, ekologije i znanosti, te malo manje društva. Nadam se da su kategorije u sidebaru jasno postavljene, iako ne sumnjam da ću ih još dodavati. Komentari, čiji broj, naravno, ne smatram mjerilom kvalitete bloga, doprinijeli su kompletnijoj razmjeni informacija na određene teme.

Neću navoditi precizne statističke podatke, već samo činjenicu da imam skoro duplo više jedinstvenih posjeta nego što sam ih imala dok sam bila vezana za servis. U odnosu na prijašnjih dvoje, sad nas je četvero :) Svi oni koji misle da će ih čitatelji napustiti ukoliko se osamostale, nemaju se čega bojati. Iako nisam prva koja ovo govori. Uostalom, postoje razni sajtovi i RSS readeri koji vas ulove svaki put kada nešto objavite.

Možda je Google dijelom kriv za moje statse jer svakodnevno netko dođe u potrazi pojmovima poput efekt staklenika, globalno zatopljenje, kyoto protokol, orke, tropske kišne šume, vulkani, mojom malenkosti… No, ipak sve ovisi o tome koje statse koristite. Ja imam pristup trima i svaki svoje tupi. Vjerujem onima koji su negdje u zlatnoj sredini.

WordPress kao platforma za objavljivanje sadržaja je izvrstan i ima sve što mi treba. Ono što nije po defaultu ponuđeno, a vi želite, sigurno postoji među pluginovima. Osim ako ste razmaženo derište kojem je u nedjelju ujutro dosadno te želi ubiti sat/dva prevođenjem plugina na Hrvatski. Da, i to se je dogodilo u međuvremenu, nakon što je Gordan jednu subotu samouvjereno izjavio: “Znam što ti treba na blogu. Vremenska prognoza!”.

Instalirao je WeatherIcon plugin i prije nego što sam rekla - “Može”. Počela sam se buniti čim sam vidjela da isti nije na Hrvatskom pa sam mu samo rekla “Šalji skriptu da je prevedem”. Ionako sam mjesec dana tražila engleštine po kodu koje sam skoro sve prebacila na Hrvatski. Plugin je još uvijek u fazi testiranja jer su neke stvari laički prevedene, ali me ove ilustracijice i podaci vesele. Zgodno su se uklopili u dizajn i tematiku bloga. Meteorološka stanica Pleso, pošto je Grič nedostupan, zna zeznut’ s podacima. Al’ dobro… Nećemo cjepidlačit.

Mogu reći da sam zadovoljnija nego ikad što se bloganja tiče. Rekla ne porekla. To znam jer imam volje svaki dan nešto natipkati i objaviti. Makar sitnicu ili tekst od 8 tisuća znakova koji sam dva sata tipkala i uređivala. Pa kome se čita…

I eto, to je otprilike to. U skraćenoj verziji :)

+ Jeste li možda čuli novu stvar koja se vrti u eteru Drž’ se (Batida)? Ugodno me je razveselio taj sound na hrvatskom jeziku, odnosno na domaćoj glazbenoj sceni. Više o singlu i bendu pročitajte ovdje.

+ Za kraj, Janis Joplin i Me and Bobby McGee – ” Freedom’s just another word for nothin’ left to lose. Nothin’ don’t mean nothin’ hon’ if it ain’t free, no no”.

Petak navečer, taman nakon zalaska Sunca, našli se Borja i ja na Južnom ulazu ZG Velesajma. Cilj: Interliber. Neki poseban razlog: Znatiželja + mala podrška blogerima. Ciljano&učinkovito i ubrzanim tempom kroz iznenađujuću gužvu obišli smo štandove izdavača na kojima smo znali što tražimo.

Prva na koju smo našli bila je dobro raspoložena Zrinka i njenih ruku djelo: Svijet & praktična žena. Knjiga (nakladnik Jesenski&Turk) ima odličan dizajn covera. Totalno 50’s. Imam osjećaj da ova ljupka žena s naslovnice ima Cadillaca parkiranog pred svojom kućicom u cvijeću. Vlastiti sud o štivu donijeti ću nakon čitanja. No, poznavajući njen blog i sudeći po onome što sam već škicnula, neću se razočarati.

Odmah preko puta, zazujali smo kroz Algoritam i ugrabili Muškarci su iz birtije, žene su s placa (sudeći po zgodnim ilustracijama, knjiga bi se mogla zvati Muškarac i žena su kao pas i mačka, iako je originalni naslov puno originalniji:). Autor, naravno, Igor Kokoruš Lebowski. Leba smo kroz masu povirili, a ja ga zaskočih dok je dijelio autograme. Sav je bio uzbuđen… Ipak je izdao svoju prvu knjigu. Nije to lako!

Obje knjige su mi, po propisu - potpisane. Lijepo je bilo vidjeti blogere u toj atmosferi :) Usput me je Borja upoznao s Aristonom.

Porta smo, nažalost, propustili. Izlazak njegovih “korica” (Buda u supermarketu - Ljevak) najavljen je za sljedeći tjedan (hvala Zrinki na informacijama:). Reminder: Tada nas očekuje i Blogosfera&sve ostalo by Borja distributed online and in bookstores. Što je on natipkao o popodnevnom izletu na Interliber pročitajte ovdje.

Osim podrške blogerima, tokom zujanja kroz izlagače, spašavali smo izgubljenu djecu te zastali na štandu Udruge za školovanje pasa vodiča (psivodici.hr). Majice koje tamo imaju su naprosto - preslatke. Ne možete i ne smijete im odoljeti.