• o blogu
  • o meni
  • tag oblak
  • bla'ski rječnik

Liby

           | postala sam pravi štreber |

Mussolini i Hitler, 1. susret

Vjerujem da je povijesni kontekst dolje navedene situacije svima, više ili manje poznat, stoga ga neću navoditi. Ulomak izdvajam jer mi je bio zanimljiv uvid u, nazovimo je, mikrorazinu odnosa dvaju diktatora. Ovo je nešto što ne bih saznala da učim po skriptama. Knjige su zakon.

“Osjećajući svu dubinu suprotnih interesa koja postoji između njihovih zemalja, dvojica diktatora odlučila su se po prvi put i osobno susresti kako bi pokušali naći putove međusobnog poravnavanja. Taj prvi susret Mussolinija i Hitlera odigrao se u Italiji - u dvorcu Stra i u Veneciji, sredinom lipnja 1934. godine, a cilj mu je bio podjela interesnih sfera između dviju fašističkih zemalja.

Susret je, međutim, od početka bio hladan i neprijatan. Odjeven u svečanu generalsku uniformu, bogato ukrašen i nakićen, Benito je dočekao Adolfa nadmeno i uzdržano. Dobivši pogrešne instrukcije od svog ambasadora u Rimu, Hitler je doputovao u običnom kišnom mantilu i pored dotjeranog Dučea izgledao vrlo skromno, zbog čega se je cijelo vrijeme osjećao nelagodno. Foto.

Kada se Hitler, sićušan i neugledan, pojavio na vratima vagona, razočarani Mussolini šapnuo je svome ađutantu: Non mi piace (”Ne sviđa mi se”). Taj Benitov dojam nije se popravio ni tokom razgovora s Adolfom pa je poslije sastanka s Firerom Duče zaključio: “Neki brbljavi monah”.

Ni u političkom pogledu sastanak nije doveo do ničega. Diktatori se nisu ništa dogovorili. Postoji čak pretpostavka da se prilikom razgovora, koji je vođen na njemačkom jeziku, bukvalno nisu razumjeli, nakon kojeg je svaki ostao na svome gledištu.”

(Čedomir Popov; Od Versaillesa do Danziga)

These icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages.
  • hr.digg
Ponedjeljak, 16. Travanj 2007; malo prije podneva

| Tagovi |carstva | 6 Komentara »|



Ja nisam Lewis Libby

Ajme kako mi se jučer blog ego obradovao pri pogledu na statistike. U samo jednom danu oko 90 jedinki je preko Gugla došlo na moj sajt u potrazi za pojmom ‘liby’. Inače, ukupan broj referera na taj pojam nije ni četvrtina jučerašnjih.

Čim sam to vidjela, složio mi se upitnik posred čela – tko me to tražio? Zašto, pobogu? Pomislih da je došlo do greške pri obradi statističkih podataka, ili da sam nekim čudom doslovno preko noći postala najtraženija roba na Internetu. Da baš, blogerica koja većinom brije o klimatskim promjenama, not possible :)

Kolegi blogeru sam opisala čudan i nemoguć trend među mojim refererima, a on mi je, kao vrsni poznavatelj međunarodne političke scene, odmah pojasnio o čemu se radi kazavši da to nije ništa neobično. Naime, vrlo aktualan i tražen je zapravo I. Lewis “Scooter” Libby Jr., američki odvjetnik i bivši službenik Bijele kuće osuđen po 4 točke optužnice (od 5) vezane uz takozvanu ‘Plame aferu’.

Libby je, nakon Johna Poindextera, najviše pozicionirani djelatnik Bijele kuće osuđen zbog skandala vezanog uz Vladu. Prije nego što je optužen, bio je Šef osoblja potpredsjednika Dicka Cheneya (Libby je bio Cheneyu ono što je Cheney Bushu, odnosno, ono što je u Zapadnom krilu Leo McGarry bio Jedu Bartletu), pomoćnik potpredsjednika za nacionalnu sigurnost i pomoćnik G. W. Busha, od 2001. do ‘05.

Protiv Libbyja je 28. listopada 2005. Ministarstvo pravosuđa podiglo optužnicu za 5 kaznenih djela. Jedno za ometanje pravosuđa i po dva za lažne izjave i krivokletstvo. Optužnica je posljedica Plame afere, koju neki smatraju većom od Wategratea. Radi se o navodnom neautoriziranom otkrivanju identiteta CIAine zaposlenice Valerie Plame (udata Valerie E. Wilson), tajne operativke u istragama o oružju za masovno uništenje i supruge bivšeg veleposlanika Josepha Wilsona.

Odmah nakon podizanja optužnice, Libby je dao otkaz. Suđenje je počelo 16. siječnja 2007., a zaključeno je optužujućom presudom po 4 točke optužnice nakon deset dana, 6. ožujka (eto i razloga masovnom dolasku polupismenih posjetitelja drugog govornog područja na ovaj blog).

Novinarka NY Timesa kojoj je Libby odao podatke je Judith Miller. Ona je završila u zatvoru 85 dana jer nije htjela reći istražnoj poroti sadržaj svog razgovora s Libbyjem. Konačno je na svom svjedočenju 2006. otkrila bilješke sastanaka. U njima stoji da je Libby odao činjenicu da je Wilsonova (ambasadorova) žena zaposlenica CIAe. Spominje se i (tajno) ime Valerie Flame, te da je ista umiješana u putovanje svoga muža u Niger.

Wilson (muž), po navodnom nalogu CIAe, bio je poslan u Afriku da sazna trguje li Irak takozvanim yellowcake uranom s Nigerom. Razlog ovome putovanju je otkriće Britanske Vlade da je Saddam bio zatražio velike količine urana iz Afrike. Wilson je, inače protivnik rata u Iraku, nakon istrage ustvrdio da nema nikakve prodaje urana toj bliskoistočnoj zemlji. Nigerski predsjednik Mayaki mu je navod objasnio kao ugovore o proširenju trgovinskih veza s Irakom. Wilsonove tvrdnje žustro su napadane od Vlade SADa kao netočne.

Wilson je bio u Africi 2002. godine, dok je invazija na Irak započela u ožujku 2003. Naravno da Irak razvija oružje za masovno uništenje, tvrdila je tada Busheva administracija, a mi moramo spasiti Ameriku i svijet od te opasnosti, bili su prvi razlozi SADovog napada na tu zemlju. Kao što znamo, oružje za masovno uništenje koje je Irak navodno razvijao, nikada nije pronađeno.

Kako se u ovu cijelu priču uklapa Scooter Libby? Mnogi novinari špekuliraju da je on ispao “žrtveno janje” u pokušaju diskreditiranja protivnika rata u Iraku. Osim njega nitko nije optužen ni osuđen za curenje podataka, što je čudno obzirom da se kao izvori gorespomenutih informacija navode dva visoka državna dužnosnika. Naime, Karl Rove drugi je, nikada optuženi, izvor spornih podataka, što je dokazao voditelj istrage SAD v. Libby, Patrick Fitzgerald. Treći lik u priči je također visoki državni dužnosnik Richard Armitage.

Osim Judith Miller i njenog uredskog kolege Matthewa Coopera, koji su pred federalnim sudom u Washingtonu objavljeni kao svjedoci federalnog zločina otkrivanja identiteta tajnih vladinih dužnosnika (Cooperov izvor je navodno bio Karl Rove prije Novakove kolumne – vidi ispod), javlja se nekolicina novinara koji tvrde da su još ranije znali sporne informacije.

U prvom redu to je Robert Novak, konzervativni kolumnist NY Timesa, čiji su izvori također bili dva visoka državna službenika. Kao njegov primarni izvor odavanja Plameinog identiteta navodi se Bob Woodward, sudionik u razotkrivanja poznate Watergate afere (kasnije je Karl Rove preuzeo tu ulogu). Novak je u svojoj kolumni objavio da Wilson zapravo nije CIAin zaposlenik, već da je to njegova žena, Valerie Plame. Drugi koji tvrde da su imali informacije o Plameovoj su Tim Russert, Hugh Sidey, Clifford May, Andrea Mitchell… Da se naslutiti da Libby nije bio jedini koji je sipao informacije te da je zaista ispao “fall boy“.

Osuđenog Libbyja čeka kazna do milijun dolara ili do 30 godina zatvora zato što je ometao istragu lažući kako je došao do podataka o Plameovoj, te jer je nanio dotičnoj veliku štetu. Prvo je odao podatke novinarki, a onda je u istrazi to opovrgnuo (kome je, kada i što rekao, duga je priča, duža od ovog posta). Najzanimljivije je da je Libby izjavio kako je to napravio uz Cheneyevo (spominje se i Bushevo) odobrenje.

Informacije su navodno ‘procurile’ u javnost s namjerom da se diskreditira Wilsona, kao kritičara rata u Iraku, te da se isto napravi i kompletnom opozicijom Bushevoj administraciji. Bush je nakon izbijanja afere prvo izjavio da sumnja kako je to napravio itko iz njegova ureda, onda da sumnja kako će se pronaći izvor curenja podataka, da bi kasnije zagrizao za pronalaženje krivca (Karl Rove nikada nije bio ‘na tapeti’, iako je postojao veliki pritisak javnosti na njega).

Bush, Cheney i Collin Powell ispitani su tokom istrage, no nisu bili pozvani da svjedoče na suđenju (kao ni ijedan državnik s te pozicije ikada, iako je najavljen poziv Cheneyu). Libby je, u ovom promjenjivom postupku, pred sudom izjavio da nije kriv, a ispao je dokazano kriv pred očima pravde za krivokletstvo (dvije točke optužbe), ometanje federalne istrage i davanje lažnih izjava federalnim istražiteljima (ne znam što se dogodilo s optužbom odavanja tajnih podataka o CIAinoj djelatnici, to je također kazneno djelo).

Cijela priča može se svrstati u kategoriju teorije urote i zavjere gdje se unaprijed zna tko će ‘izgubiti glavu’. Libby je dobio zeleno svjetlo za odavanje tajnog identiteta CIAine operativke, ali valjda nije znao s kojim je razlogom to trebao učiniti, u kojem će smjeru priča krenuti i kakve će posljedice zbog toga snositi on i samo on.

Kao rezime, svidio mi se je dio teksta Howarda Finemana iz Newsweeka koji analizira slučaj na ovaj način: “Grananje iznenadne, vehementne presude u suđenju Scooteru Libbyju – da je lagao, opetovano, puno – ne radi se uopće o Scooteru Libbyju. Radi se o tome kako smo i zašto započeli rat s Irakom, i kako nas je potpredsjednik Dick Cheney tamo doveo.”

Zanimljivo, SAD v. Lewis Libby prvi je federalni slučaj u kojem je nezavisnim blogerima dat kredibilitet jednak onome što ga imaju reporteri tradicionalnih medija, rekao je Robert Cox, predsjednik Media Bloggers Association. Iako se mnogima blogerima omakne ‘b’ viška pri upisu mog nicka, drago mi je, ja sam Liby. Ako vas zanima otkud mi naziv, pročitajte o meni unos.

Oni koji su scrollali do dna posta jer im se nije dalo čitati cijeli slučaj (potpuno vas razumijem), mogu pogledati video koji obrađuje temu - News War.

These icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages.
  • hr.digg
Nedjelja, 11. Oujak 2007; poslijepodne

| Tagovi |jounalism, carstva | 5 Komentara »|



Britanska Vlada o GZu

Tko o čemu? Liby o globalnom zatopljenju, opet :)
Ovaj put sam ponukana jednom od udarnih vijesti u središnjoj informativnoj emisiji na HRTu.

Rijetkost je da se na TV-u, u središnjim informativnim emisijama, govori o globalnom zatopljenju. To je zaista endemska pojava. No, kada su u pitanju ekonomski interesi zemalja koje će ova pojava zahvatiti i devastirati njihovo gospodarstvo (a to su sve) – onda se glavešine dignu na noge tražeći rješenje i pozivajući ostatak svijeta na djelovanje odmah, sada - ovaj tren. Najednom je to centralni problem. No on je prisutan već dugo i biti će još jako dugo. Njega je trebalo početi rješavati (prek)jučer. Ne danas ili sutra.

Razloga zašto je GZ bio među udarnim vijestima na HRTovom Dnevniku jest studija koju je provela Britanska vlada u kojoj se iznose predviđene posljedice klimatskih promjena. O nekima od njih već sam pisala i možete ih naći u tagu GZ. Ono što me je zaprepastilo je izjava da bi nas posljedice GZa mogle koštati više života nego Svjetski ratovi i Velika depresija. I opet smo si sami sve krivi. Nitko drugi osim nas. Da ne duljim…

Svjetski mediji o studiji Britanske vlade:

LiveScience:
GZ moglo bi uništiti ekonomiju - Nesmetan razvoj GZa devastirati će globalnu ekonomiju do mjere u kojoj su to napravili Svjetski ratovi i Velika Depresija…

Reuters:
Britanija poziva na hitne akcije zbog klimatskih promjena nakon što je u ponedjeljak objavljen udarnički izvještaj Britanske vlade o apokaliptičnoj slici ekonomije i raspada okoliša koji će biti uzrokovani globalnim zatopljenjem…

NYTimes:
Britanija je odaslala glasan alarm zbog potrebe za promptnom akcijom za rješenja problema klimatskih promjena…

BBC: (najiscrpniji tekst o studiji)
Borba protiv klimatskih promjena “ne može čekati“!
Svijet si ne može priuštiti čekanje u rješavanju problema klimatskih promjena, pošto će ono smanjiti globalnu ekonomiju za 20%.

Britanija je obećala da će se uhvatiti u koštac s navedenim jer je sada potpuno svjesna situacije (naravno, kada joj ekonomija ovisi o tome). Čak je i optimistična u rješavanju problema. Pogotovo ako se ujedine sve zemlje svijeta (drugačije to nije moguće izvesti). Hm, spada li tu možda SAD kao najveći zagađivač čija je (Busheva) administracija odstupila od Kyoto protokola?

Računica do koje su došli ekonomisti kaže da će za svaku uloženu funtu u borbu protiv GZa zaraditi njih 5 ili više, ukoliko se počne djelovati odmah, neovisno o odredbama Kyoto protokola. Samo 1% GDPa bilo bi dovoljno za djelovanje protiv klimatskih promjena.

Studija je ustanovila:
- Poplave zbog podizanja razine mora ugroziti će do 200 milijuna ljudi
- Otapanje glečera moglo bi uzrokovati nedostatak vode za 1 od 6 ljudi
- Životinjski svijet će nastradati. U najgorem slučaju do 40% životinjskih vrsta će izumrijeti
- Suše bi mogle stvoriti desetke ili čak stotine milijuna “klimatskih izbjeglica”

Dalje se navodi da treba smanjiti emisije stakleničkih plinova, spasiti kišne šume, proizvoditi automobile na biogoriva itd. Već ustanovljeno i pročitano više puta.
Studija je prvi veliki doprinos debati o GZu koju su vodili ekonomisti a ne ekološki znanstvenici ($ interesi prevladavaju nad zdravim razumom, op.a.)

Nije ovo samo one day hype. Svakodnevno se gomilaju tekstovi koji ponavljaju jednu te istu stvar. Na te linkove uredno nailazim u svojoj Sci rubrici na DvaNula. No, kad ćemo pročitati nešto pozitivno s ovog područja?

+ Grrr… Zbog vijesti na TV-u (od koje sam se doslovno naježila) i zbog teksta kojeg sam odmah krenula tipkati propustila sam večerašnji CSI :( al’ ću zato sad sjesti i “na komodu” pogledati Vodeni svijet.

++ Vrijeme je da proširim tematiku bloga. Čemu ću se još posvetiti neka za sada ostane nepoznanica :)

Update s domaćih medija:
Tportal - OPEC demantira izvješće o klimatskim promjenama
VIP - Ekonomska kriza zbog klimatskih promjena

These icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages.
  • hr.digg
Ponedjeljak, 30. Listopad 2006; u najbolje vrijeme za tipkanje/surfanje

| Tagovi |globalno zatopljenje, carstva | 4 Komentara »|



Pasivna Destruktivnost

Što se globalnog zatopljenja tiče, ovih dana sam na nekoliko mjesta čitala o tome kako nas u ovom slučaju pasivnost košta puno više od aktivnosti. Znači, ne djelovanje u sprječavanju razvoja globalnog zatopljenja košta (cijeli svijet) znatno više nego da se nešto zapravo i napravi po tom pitanju. Konkretnije, gubitci uzrokovani pasivnošću se izražavaju u trilijunima. Borja, koji je linkao jedan od dotičnih tekstova, dobro je primijetio da će na kraju financijski interesi ipak prevagnuti, što je dobro jer će se početi djelovati.

Možda nije toliko povezano, no zadnje dane (otkad je Koreja izvela svoj prvi “pokusić” i prijeti se drugim) dosta se je prostora posvetilo analizi broja nuklearnih pokusa koje je pojedina zemlja izvela te arsenalima zaliha nuklearnog oružja zemalja koje istovremeno rade na reduciranju istog.

Govora je i o nuklearnim elektranama i o tome kako će njihov broj na zemlji rasti i rasti (pogotovo u Kini koja već provodi svoj pakleni plan) zbog sve veće potrebe za energijom. Ujedno, okretanje nuklearnoj energiji preporuča se kao jedan od načina borbe protiv globalnog zatopljenja (Zar je to jedino učinkovito rješenje?! Nismo li išli u suprotnom smjeru. U smjeru zatvaranja istih jer su potencijalan izvor velikih opasnosti).

Istovremeno se sve snažnije počinje zagovarati traženje alternativnih izvora energije i potpuno okretanje u tom smjeru. No, pa bilo je i vrijeme! Eto, bili živi pa vidjeli, odnosno vozili se u električnom (tihom i cistom:) automobilu. Možda on neće biti toliko brz. Ali kad na vagu staviš s jedne strane ekonomičnost, a s druge brzinu, u mom izboru prevagne ovo prvo.

Neki dan sam na mi3 naletjela na link “Who Killed The Electric Car?” Cijelog videa (nekih sat i pol) na Googleu više nema. Ne znam zašto. Srećom sam pogledala dio (Nisam cijeli jer sam kratka s vremenom i bandwidthom. I ne, nemam flat rate. Još.). Trailer možete pogledati ovdje.

Uvodne scene su odigrane u stilu sahrane električnog automobila, dok se priča nastavlja u smjeru čuđenja, odnosno ispovijesti starijih ljudi koji su bili prisutni nastajanju električnog automobila, onih koji su ga koristili i onih kojima još uvijek nije jasno kako je on izumro jer je bio čist, tih, praktičan i ekonomičan. Mogao si ga “tankati” - kod kuće. Do su automobili na gorivo nešto sasvim drugo i svima nama, na žalost, poznato.

Related: Jučer su znanstvenici objavili da su pronašli prvi dokaz koji povezuje propadanje Antarktičkih ledenih grebena s globalnim zatopljenjem uzrokovano ljudskom aktivnosti. No to nam je i zdrav razum govorio. Zar ne?

These icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages.
  • hr.digg
Utorak, 17. Listopad 2006; oko ručka

| Tagovi |globalno zatopljenje, carstva | 7 Komentara »|



Arsenalov stadion čega?

Gledam sinoć tekmu Aarsenal-Dinamo, na tom novom novcatom stadionu, i kopka me kopka zašto se zove Stadion Emirata. Mislim si, mora da je neka blisko-istočna shema u pitanju jer mi je riječ emirati poznata samo u kontekstu Ujedinjenih arapskih emirata.

Dosađujem ja dečka s pitanjima znaš li zašto je to tako, a on pojma nema i gleda u travnjak. Kako sam lagano izišla iz online sheme, jer mi je računalo zbog otočkog 56 K pristupa većinom bilo ugašeno, čemu ime emirati sam saznala tek nakon utakmice. Ajde, dobro, imala sam i 38 stupnjeva temperaturu pa nisam bila baš raspoložena za upijanje podataka.

Što je na stvari?
Prema podacima s Wikipedije, Emirates Stadium, vrijedan 390 milijuna funti, bio je neformalno poznat i kao Ashburton Grove. No, kada je 2004. godine sklopljen ugovor o sponzorstvu s Emirates Airline (Dubain International Airport, ah taj Dubai…, op.a.) kupljena su i prava na ime stadiona koje on mora nositi narednih 15 godina, s početkom u sezoni 2006./’07.

Sigurno ste primijetili, oni koji su gledali, da igrači nose majice s natpisom na prsima Emirates. Da, taj natpis će tu stajati narednih 8 godina. I sve to u paketu za “samo” 100 milijuna funti.

Naravno da ima i onih koji ne podržavaju ime pa i dalje koriste Ashburton Grove. A novi Wembley možemo očekivati s zakašnjenjem - u 2007. godini.

Eto… Moja znatiželja je nahranjena.

These icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages.
  • hr.digg
Ponedjeljak, 04. Rujan 2006; kasno poslijepodne

| Tagovi |carstva | Nema Komentara »|



« Ranije Objavljeno  

    Dobrodošli


    Zagreb

    • WeatherIcon
    • Temperatura: 15°C
    • Vjetar: JJZ - 11 km/h
    • Izlazak Sunca: 04:24
    • Zalazak Sunca: 19:21

    Kategorije

    • kišne šume
    • globalno zatopljenje
    • animal planet
    • offtopic
    • dalmacija
    • myself and i
    • online 24/7
    • jounalism
    • blogeri
    • fotografija
    • putopisi
    • carstva
    • space
    • humanoid
    • ekologija

    Random Posts

    • Sprječavanje klimatskih promjena nije preskupo
    • Timeline klimatskih promjena
    • PFV
    • Amazona postaje zona
    • ZG taksi (de)monopol

    Blogroll

    • Aljoša
    • Arsen
    • Bez!Komentara
    • Blackshtef
    • Blogowski
    • Borja
    • Cell
    • Cronomy
    • el Radical
    • Futuria
    • I-Scream
    • Ire
    • Lasta
    • Marija Lugarić
    • MasterMind
    • Modesti Blejz
    • Mrak
    • Neutrino
    • Sinisa
    • Zombix
    • Šprajc

    Must See

    • blogAriat
    • DvaNula
    • Pegla
    • Plan B

    +

    • bla'ski rječnik
    • Fotke
    • Linkovi
    • Vodič kroz GZ

    ++

    • RSS
    • RSS komentari
    • Mail me
    • © Liby
    pollitika

Designed by growldesign - Adapted for Wordpress by Business Broker
Powered by Dvanula.com