Busheva administracija još jednom je (s razlogom) optužena da je začepila usta svojim znanstvenicima (zar i njima?). Naime, od nekolicine znanstvenika zatraženo je da javno ne govore o temama koje se i najmanje tiču polarnih medvjeda, morskog leda i klimatskih promjena tokom njihovih prekomorskih putovanja u Arktičke regije poput Kanade, Rusije ili Norveške, osim ukoliko nisu službeno ovlašteni za to. (Ukratko, na djelu je znanstvena cenzura.)

Priča je isplivala na površinu nakon što je NY Times (medij kojeg drugi dan za redom spominjem u ulozi onoga koji izvlači informacije na danje svijetlo) dobio u posjed digitalnu kopiju memoranduma poslanog Fish and Wildlife službi na Aljaski. U tom memorandumu se suptilno (onoliko koliko to može biti Vladin spis označen sa Importance: High) traži ograničavanje javnog govora znanstvenika o prije navedenim temama. Deborah Williams, aktivistkinja koja je poslala memorandum NY Timesu, izjavila je da njoj ovo zvuči kao Sovjetska direktiva. (Hm… Nije žena daleko od istine.)

No ovo nije izolirani slučaj, već samo jedan u nizu takvih. Busheva administracija stekla je (po tko zna koji put) lošu reputaciju nastalu na optužbama znanstvenika da ih se pokušava spriječiti da govore o klimatskim promjenama. Ta ograničenja zaustavljaju pronalaženje mogućih rješenja problema, te bolju, bržu i agresivniju borbu protiv već postojeće opasnosti. (Sad mi je postao jasan još jedan potencijalan razlog zašto je Al Gore, kao prošli Bushev izborni protukandidat, snimio dokumentarac - zadespet.)

Prošlogodišnji slučaj ’stavljanja brnjice flastera na usta’ je James Hansen, direktor NASAinog Instituta za svemirska istraživanja i svjetski autoritet na području klime, koji se požalio da su ga državni PRovci, imenovani od strane već spomenute administracije, pokušali ograničiti u njegovu pristupu medijima. (Zašto me to ne čudi?)

Aktualni memorandum kritiziran je i od strane onih koji žele da se polarni medvjedi, njih oko 22 tisuće, svrstaju na SADov popis zaštićenih vrsta. Hoće li se to dogoditi, biti će poznato u siječnju. 2008. (A da tada pokušaju i s ratifikacijom Kyoto protokola?) Pošto SAD čeka tužba po ovom pitanju, ona može biti jedan od razloga pokušaja ušutkavanja. (Tako mi se barem, ovako preko bare, čini.)

Do zaštite polarnih medvjeda bi moglo doći zbog predviđanja da će tokom nadolazećeg stoljeća nestati kompletan morski led u Arktiku. Nestanak leda na tom području najveći svjetski mesožder, čije je Arktik stanište, vrlo vjerojatno neće preživjeti, a scena iz ‘Neugodne istine’, ona u kojoj medvjed traži uporište u ledu i pliva prema praznom morskom bespuću, odnosno u smrt, postati će uobičajena. (Tužno.)

Glasnogovornik Fish and Wildlife službe tumači memorandum na drugi način, u stilu da je takav oblik komunikacije uobičajena praksa, da nikome nije ništa zabranjeno, već da administracija (samo) želi znati tko će biti glasnogovornik i razumije li ta osoba stajalište administracije, te da navedene teme nisu dio dnevnog reda koji čeka znanstvenike na njihovim putovanjima. (Prije ovo zvuči kao priča za malu djecu.)

Nema mi smisla obrušavati se na vladajuću strukturu SADa jer bi to bilo još jedno ponavljanje već ispričane i svima znane priče. Neću se više čuditi ni načinu na koji ta država troši novac (odnosno, ne želi trošiti), onaj koji može puno pametnije i korisnije upotrijebiti, i zašto to radi tako (puno je redaka teksta i na tu temu natipkano). Ali ovi bjesomučni pokušaji čak i znanstvene cenzure… To me izbacuje iz takta. No, dobro, sada barem razumijemo što misle kada nešto kažu.

Update: U priloženom videu možete pogledati da je ono o čemu oni šute i žele da drugi šute o tome, po mišljenju nekih, zapravo najslabija točka Busheve administracije, naročito Busha himself - BBC video on YT via change.org.

Ajme kako mi se jučer blog ego obradovao pri pogledu na statistike. U samo jednom danu oko 90 jedinki je preko Gugla došlo na moj sajt u potrazi za pojmom ‘liby’. Inače, ukupan broj referera na taj pojam nije ni četvrtina jučerašnjih.

Čim sam to vidjela, složio mi se upitnik posred čela – tko me to tražio? Zašto, pobogu? Pomislih da je došlo do greške pri obradi statističkih podataka, ili da sam nekim čudom doslovno preko noći postala najtraženija roba na Internetu. Da baš, blogerica koja većinom brije o klimatskim promjenama, not possible :)

Kolegi blogeru sam opisala čudan i nemoguć trend među mojim refererima, a on mi je, kao vrsni poznavatelj međunarodne političke scene, odmah pojasnio o čemu se radi kazavši da to nije ništa neobično. Naime, vrlo aktualan i tražen je zapravo I. Lewis “Scooter” Libby Jr., američki odvjetnik i bivši službenik Bijele kuće osuđen po 4 točke optužnice (od 5) vezane uz takozvanu ‘Plame aferu’.

Libby je, nakon Johna Poindextera, najviše pozicionirani djelatnik Bijele kuće osuđen zbog skandala vezanog uz Vladu. Prije nego što je optužen, bio je Šef osoblja potpredsjednika Dicka Cheneya (Libby je bio Cheneyu ono što je Cheney Bushu, odnosno, ono što je u Zapadnom krilu Leo McGarry bio Jedu Bartletu), pomoćnik potpredsjednika za nacionalnu sigurnost i pomoćnik G. W. Busha, od 2001. do ‘05.

Protiv Libbyja je 28. listopada 2005. Ministarstvo pravosuđa podiglo optužnicu za 5 kaznenih djela. Jedno za ometanje pravosuđa i po dva za lažne izjave i krivokletstvo. Optužnica je posljedica Plame afere, koju neki smatraju većom od Wategratea. Radi se o navodnom neautoriziranom otkrivanju identiteta CIAine zaposlenice Valerie Plame (udata Valerie E. Wilson), tajne operativke u istragama o oružju za masovno uništenje i supruge bivšeg veleposlanika Josepha Wilsona.

Odmah nakon podizanja optužnice, Libby je dao otkaz. Suđenje je počelo 16. siječnja 2007., a zaključeno je optužujućom presudom po 4 točke optužnice nakon deset dana, 6. ožujka (eto i razloga masovnom dolasku polupismenih posjetitelja drugog govornog područja na ovaj blog).

Novinarka NY Timesa kojoj je Libby odao podatke je Judith Miller. Ona je završila u zatvoru 85 dana jer nije htjela reći istražnoj poroti sadržaj svog razgovora s Libbyjem. Konačno je na svom svjedočenju 2006. otkrila bilješke sastanaka. U njima stoji da je Libby odao činjenicu da je Wilsonova (ambasadorova) žena zaposlenica CIAe. Spominje se i (tajno) ime Valerie Flame, te da je ista umiješana u putovanje svoga muža u Niger.

Wilson (muž), po navodnom nalogu CIAe, bio je poslan u Afriku da sazna trguje li Irak takozvanim yellowcake uranom s Nigerom. Razlog ovome putovanju je otkriće Britanske Vlade da je Saddam bio zatražio velike količine urana iz Afrike. Wilson je, inače protivnik rata u Iraku, nakon istrage ustvrdio da nema nikakve prodaje urana toj bliskoistočnoj zemlji. Nigerski predsjednik Mayaki mu je navod objasnio kao ugovore o proširenju trgovinskih veza s Irakom. Wilsonove tvrdnje žustro su napadane od Vlade SADa kao netočne.

Wilson je bio u Africi 2002. godine, dok je invazija na Irak započela u ožujku 2003. Naravno da Irak razvija oružje za masovno uništenje, tvrdila je tada Busheva administracija, a mi moramo spasiti Ameriku i svijet od te opasnosti, bili su prvi razlozi SADovog napada na tu zemlju. Kao što znamo, oružje za masovno uništenje koje je Irak navodno razvijao, nikada nije pronađeno.

Kako se u ovu cijelu priču uklapa Scooter Libby? Mnogi novinari špekuliraju da je on ispao “žrtveno janje” u pokušaju diskreditiranja protivnika rata u Iraku. Osim njega nitko nije optužen ni osuđen za curenje podataka, što je čudno obzirom da se kao izvori gorespomenutih informacija navode dva visoka državna dužnosnika. Naime, Karl Rove drugi je, nikada optuženi, izvor spornih podataka, što je dokazao voditelj istrage SAD v. Libby, Patrick Fitzgerald. Treći lik u priči je također visoki državni dužnosnik Richard Armitage.

Osim Judith Miller i njenog uredskog kolege Matthewa Coopera, koji su pred federalnim sudom u Washingtonu objavljeni kao svjedoci federalnog zločina otkrivanja identiteta tajnih vladinih dužnosnika (Cooperov izvor je navodno bio Karl Rove prije Novakove kolumne – vidi ispod), javlja se nekolicina novinara koji tvrde da su još ranije znali sporne informacije.

U prvom redu to je Robert Novak, konzervativni kolumnist NY Timesa, čiji su izvori također bili dva visoka državna službenika. Kao njegov primarni izvor odavanja Plameinog identiteta navodi se Bob Woodward, sudionik u razotkrivanja poznate Watergate afere (kasnije je Karl Rove preuzeo tu ulogu). Novak je u svojoj kolumni objavio da Wilson zapravo nije CIAin zaposlenik, već da je to njegova žena, Valerie Plame. Drugi koji tvrde da su imali informacije o Plameovoj su Tim Russert, Hugh Sidey, Clifford May, Andrea Mitchell… Da se naslutiti da Libby nije bio jedini koji je sipao informacije te da je zaista ispao “fall boy“.

Osuđenog Libbyja čeka kazna do milijun dolara ili do 30 godina zatvora zato što je ometao istragu lažući kako je došao do podataka o Plameovoj, te jer je nanio dotičnoj veliku štetu. Prvo je odao podatke novinarki, a onda je u istrazi to opovrgnuo (kome je, kada i što rekao, duga je priča, duža od ovog posta). Najzanimljivije je da je Libby izjavio kako je to napravio uz Cheneyevo (spominje se i Bushevo) odobrenje.

Informacije su navodno ‘procurile’ u javnost s namjerom da se diskreditira Wilsona, kao kritičara rata u Iraku, te da se isto napravi i kompletnom opozicijom Bushevoj administraciji. Bush je nakon izbijanja afere prvo izjavio da sumnja kako je to napravio itko iz njegova ureda, onda da sumnja kako će se pronaći izvor curenja podataka, da bi kasnije zagrizao za pronalaženje krivca (Karl Rove nikada nije bio ‘na tapeti’, iako je postojao veliki pritisak javnosti na njega).

Bush, Cheney i Collin Powell ispitani su tokom istrage, no nisu bili pozvani da svjedoče na suđenju (kao ni ijedan državnik s te pozicije ikada, iako je najavljen poziv Cheneyu). Libby je, u ovom promjenjivom postupku, pred sudom izjavio da nije kriv, a ispao je dokazano kriv pred očima pravde za krivokletstvo (dvije točke optužbe), ometanje federalne istrage i davanje lažnih izjava federalnim istražiteljima (ne znam što se dogodilo s optužbom odavanja tajnih podataka o CIAinoj djelatnici, to je također kazneno djelo).

Cijela priča može se svrstati u kategoriju teorije urote i zavjere gdje se unaprijed zna tko će ‘izgubiti glavu’. Libby je dobio zeleno svjetlo za odavanje tajnog identiteta CIAine operativke, ali valjda nije znao s kojim je razlogom to trebao učiniti, u kojem će smjeru priča krenuti i kakve će posljedice zbog toga snositi on i samo on.

Kao rezime, svidio mi se je dio teksta Howarda Finemana iz Newsweeka koji analizira slučaj na ovaj način: “Grananje iznenadne, vehementne presude u suđenju Scooteru Libbyju – da je lagao, opetovano, puno – ne radi se uopće o Scooteru Libbyju. Radi se o tome kako smo i zašto započeli rat s Irakom, i kako nas je potpredsjednik Dick Cheney tamo doveo.”

Zanimljivo, SAD v. Lewis Libby prvi je federalni slučaj u kojem je nezavisnim blogerima dat kredibilitet jednak onome što ga imaju reporteri tradicionalnih medija, rekao je Robert Cox, predsjednik Media Bloggers Association. Iako se mnogima blogerima omakne ‘b’ viška pri upisu mog nicka, drago mi je, ja sam Liby. Ako vas zanima otkud mi naziv, pročitajte o meni unos.

Oni koji su scrollali do dna posta jer im se nije dalo čitati cijeli slučaj (potpuno vas razumijem), mogu pogledati video koji obrađuje temu - News War.

Petak navečer, taman nakon zalaska Sunca, našli se Borja i ja na Južnom ulazu ZG Velesajma. Cilj: Interliber. Neki poseban razlog: Znatiželja + mala podrška blogerima. Ciljano&učinkovito i ubrzanim tempom kroz iznenađujuću gužvu obišli smo štandove izdavača na kojima smo znali što tražimo.

Prva na koju smo našli bila je dobro raspoložena Zrinka i njenih ruku djelo: Svijet & praktična žena. Knjiga (nakladnik Jesenski&Turk) ima odličan dizajn covera. Totalno 50’s. Imam osjećaj da ova ljupka žena s naslovnice ima Cadillaca parkiranog pred svojom kućicom u cvijeću. Vlastiti sud o štivu donijeti ću nakon čitanja. No, poznavajući njen blog i sudeći po onome što sam već škicnula, neću se razočarati.

Odmah preko puta, zazujali smo kroz Algoritam i ugrabili Muškarci su iz birtije, žene su s placa (sudeći po zgodnim ilustracijama, knjiga bi se mogla zvati Muškarac i žena su kao pas i mačka, iako je originalni naslov puno originalniji:). Autor, naravno, Igor Kokoruš Lebowski. Leba smo kroz masu povirili, a ja ga zaskočih dok je dijelio autograme. Sav je bio uzbuđen… Ipak je izdao svoju prvu knjigu. Nije to lako!

Obje knjige su mi, po propisu - potpisane. Lijepo je bilo vidjeti blogere u toj atmosferi :) Usput me je Borja upoznao s Aristonom.

Porta smo, nažalost, propustili. Izlazak njegovih “korica” (Buda u supermarketu - Ljevak) najavljen je za sljedeći tjedan (hvala Zrinki na informacijama:). Reminder: Tada nas očekuje i Blogosfera&sve ostalo by Borja distributed online and in bookstores. Što je on natipkao o popodnevnom izletu na Interliber pročitajte ovdje.

Osim podrške blogerima, tokom zujanja kroz izlagače, spašavali smo izgubljenu djecu te zastali na štandu Udruge za školovanje pasa vodiča (psivodici.hr). Majice koje tamo imaju su naprosto - preslatke. Ne možete i ne smijete im odoljeti.

Nema smisla na svaku, meni interesantnu temu/link pisati pojedinačan post i tako to razvlačiti danima, pa ću ovaj put beskrupulozno maznuti izvrsnu shemu brze&kratke od kolege borje te riješiti sve aktualnosti jednim udarcem.

| DvaNula | Jučer je startan dvanula.com. Sajt odličan po čemu? Zato jer na jednom mjestu imam sve online izvore. Kategorizirane, poslagane i obojane onako kako to najbolje odgovara mojim navikama surfanja. I sve to upakirano u zgodnu ambalažu. A to je tek 40% od planiranog, kako kaže Borja. RSS je the next best thing.

| Bedževi | Neki dan sam naručila tri bedža putem ovog bloga. Poslala sam na kontakt slike koje želim s modifikacijama koje hoću i dobila ih u kratkom roku. Slatki su. Mali, simpatični i unikatni.

| Nagradna | Po isteku travnja ne završava Ray Quickovo natjecanje. Dapače, možemo već sad najaviti novu poklon nagradnu igru koja će trajati cijeli svibanj. Koje je sljedeće odredište saznat ćete na vrijeme.

| Blog | U iščekivanju smo trećeg, odnosno četvrtog blog servisa.

| Bosanske piramide | Pisala sam o njima prije cca mjesec dana. Počelo je iskapanje i evo ih sada po medijima. Napokon su dobile zasluženu pažnju. A kad ih se sjetim ili pročitam nešto o njima, naravno da mi padne na pamet…

| Kemo | Inspiracija na navedenu temu. Čitam ga na njegovom blogu i o njemu po novinama, a i vidjeh ga večeras na Dnevniku.

| MojaDomena | Martin kaže da s njom dolazi ozbiljnost, ja sam dodala, kako vidim po drugim domenama i kreativnost, redovitost, specijaliziranost… Čini mi se da su žene nekako odvažnije s prelaskom na svoju www adresu. Hm…

| Građansko novinarstvo | 2004. godine prvi put je u jednim dnevnim nizozemskim novinama objavljena fotografija koju je uslikao prolaznik. Jučer sam naletila na cijelu galeriju slika slučajnog prolaznika objavljenu na Jutarnjem.
Enciklopedijski i iskustveni Borja update: “Novine su bile De Telegraf, a slika ubojstvo Thea van Gogha, nizozemskog redatelja, u amsterdamskoj ulici kroz koju sam ja često prolazio…”

2006. godina zasigurno je revolucionarna i bit će zapamćena u svijetu novinarstva. Pogotovo u online žurnalistici. Naime, danas su po prvi puta dodijeljene Pulitzerove nagrade gdje su u svih 14 kategorija obuhvaćena i tiskana i online izdanja. Kako za pisanu riječ tako i za fotografiju.

Kategorije Izvanredne vijesti i Fotografije izvanrednih vijesti koje su u takvim [izvanrednim] okolnostima objavljene samo na Mreži, ulaze u nominacije kao online materijali. Za ostale kategorije, sadržaj mora biti tiskan i objavljen na web-u.

Do ovakvog [logičnog] razvoja okolnosti došlo je tijekom 2005. godine kada je fondacija počela razmatrati online sadržaj. Prekretnica se je dogodila dok je Katrina bjesnila nad Amerikom. Tada je uredništvo New Orleans The Times-Picayune svoje izvještaje objavljivalo velikim dijelom samo na Internetu. Objavljeni tekstovi, vijesti, članci i priče od strane publike i profesionalnih novinara ocijenjeni su kao izvanredni. Ali, ipak po aktualnim pravilima nisu mogli biti nagrađeni.

Ta previranja definirala su već započeto razmatranje pravila Pulitzerove fondacije i… 7. prosinca 2005. godine objavljen je ulazak online materijala u kandidaturu za nagradu. Napokon.

And the winners of Breaking news repotring is - Staff of The Times-Picayune, New Orleans, La.

Iz nominacija su izuzeti blogovi i samostalni sajtovi.

Heh.. Nema tu ništa za nas. Em je u pitanju američko novinarstvo, em su izuzeti blogovi i samostalni sajtovi… Svejedno je dobro znati da se ide u korak s vremenom i promjenama. I još nešto, barem je građansko novinarstvo priznato prošlih godina. Kako vani, tako dijelom i kod nas. Ali to je priča za neki drugi post :)

Off topic: Štikla, spot, cijeli, na Dnevniku! [!!?]
Update: A ako baš žarko želite, bez da vam je itko servira u udarnom terminu, pogledajte je sami ovdje [tom2y].