Nisam znala da je na dan mog rođenja 12 jaja u SADu koštalo 0.90 dolara, niti da sam po indijanskom zodijaku djetlić ili po keltskom tisa. No, to me to pretjerano nije ni zanimalo sve dok nisam na dnevnom blogu o gadgetolikim pojavama naletjela na linkove koji vam totalno trivijalne i zabavne podatke o pojedinom datumu sasmu u facu. Noh, I asked for it.

Pa idemo redom. Začeta sam oko 18. listopada 1980. Datum je približno točan pošto znam da sam se ‘pojavila’ sa zakašnjenjem od tjedan dana, i u startu razljutila mamu. Možda zato imam i groznu manu, a ta je da – često kasnim. Tko bi ga znao…

Rođena sam u subotu (ha! u startu neradnički), u znaku Raka (‘mjesečevo dijete’). Moj broj je 1, te se odlično slažem s jedinicama, peticama i sedmicama. Sad ću počet isfuravat spiku, Ahaaa, ti si petica, pa naravno da smo se tako dobro skužili!, ili Sori, ti si dvojka. Znaš, ništa od toga, mi si nikako ne pašemo.

Kakorama kaže da je u srpnju 1981. naslovnica magazina Time bila prekrivena martini čašom u kojoj se nalaze maslina, slamka i bijeli prah, a tema broja je bila High on cocaine; A drug with status – and meance. Iste godine, Nobelovu nagradu za Medicinu dobio je Roger W. Sperry zbog postignuća na području istraživanja mozga. Zaista ne znam što će mi u životu ovi podaci, al’ eto, neka ih, zabavljaju me…

Dalje. Od celebrityja rođenih kad i ja znam samo Suzanne Vega, Giorgia Armanija i Johna Quincya Adamsa. Vrhovima glazbenih top ljestvica taj ljetni dan harali su: Diana Ross i Lionel Richie sa svojom Endless Love, Blondie sa Rapture, Dolly Parton sa 9 to 5… Zanimljivo bi bilo da imam i podatak za Hrvatsku, ili čak bivšu Jugu. Koji bi to tek hitovi bili…

Jako bitni podaci slijede! Duljina moga života ekvivalentna je psećem koji ima 3.6998 godina. Do sljedećeg rođendana imam 43 dana (počinjem s odbrojavanjem!;), a tada ću zapaliti 26 svijeća. Totalna trivia informacija – sa tih 26 svijeća može se zakuhati (samo?) 0.08 litara vode. Jeij, baš to ću raditi s njima. Zapravo, neću ih ni imati. Ni tortu, ni svijeće.

Što kažu drugi poznati kalendari/zodijaci:
. Kineski: 1981. godina bila je godina pijetla
. Aztečki: Zmija
. Indijanski: Djetlić. Biljka - divlja ruža.
. Egipatski: mjesec Paopyja, znak Anubis
. Hebrejski: 9. Tammuz 5741.
. Keltski: Tisa (biljka)
. Majanski: 12 baktun 18 katun 8 tun 1 unial 12 kin.
. Islamski: subota, 9. Ramadan 1401 (1401-9-9)

Moje drvo je Jela (sreća da mi to nije ime), a kamen je rubin za kojeg se kaže da može otvoriti nečije srce prema ljubavi. Kao da mi treba kamen za takvo nešto.

Datum kaže da imam izvanredan ukus, dostojanstva ko’ u priči i da volim sve što je lijepo. A bome i da lako mijenjam raspoloženja (samo u PMSu!), da sam tvrdoglava (dobro, ajde, priznajem da jesam, malo), da težim egocentrizmu, ali i da mi je jako stalo do bliskih mi ljudi. Ujedno sam poprilično skromna, ambiciozna, talentirana i pouzdana. Imam puno prijatelja i poznanika, bla, bla, and so on…

Još zabavne space trivie. Moj sljedeći rođendan na Marsu biti će u petak, 9. studenog 2007., a na Veneri u ponedjeljak, 24. prosinca ‘07. Ako svratim do Jupitera, sljedeći rođendan mogu proslavit u petak, 10. veljače 2017., a na Neptunu u utorak, 26. travnja 2146! Taj svoj rođendan neću doživjeti. Inače, stara (mlada) sam 0.15 neptunskih godina :)

Nice of you to think of me dok zabušavam s blogom zbog gledanja previše TV-a, jedenja isuviše dobre hrane te dugih šetnji po ovom sunčanom i minulom prazničkom vremenu.

Aljoša i zli_girl uputili su mi meme - 5 stvari koje vjerojatno većina vas nije znala o meni. Ovaj meme dao je puno zanimljivih redaka teksta na raznim blog adresama. Moji odgovori, nakon iščitanih, neće biti tako originalni. Ipak, idemo redom…

1. Užasavam se tradicionalnih vjenčanja. Ali zaista. Znate ono, mladoženja dolazi po mladu. Barjaktar piči po svome. Pjesma i žestica u igri. Pa onda jurnjava u crkvu. Šetnja do oltara. Obred. Masovan pir i sve ostale ceremonije uz prekomjerno konzumiranje alkohola. Brrr… U svom mladom životu prisustvovala sam samo trima vjenčanjima (uskoro će se njihov broj početi povećavati) i nakon prvog nazvala, a koga drugog nego mamu i rekla joj: “Nemoj se ljutit, ali ako se budem udavala, samo ću nestat, obavit proceduru i vratit se.” I nakon trećeg ostajem pri svome. Mami je to fajn. Nadam se da će biti i mom budućem.

2. Kad sam je već spomenula, treba dodati da su mame zakon. Većina nas to shvati kasnije, nakon puberteta. Ja se iskreno bojim majčinstva, odnosno toga kakva ću mama biti. Nemam djece, ali pošto mi se biološki sat polako ali sigurno počinje glasati tik-tak - razmišljam o tome. Uostalom, svakoj ženi se to mota po glavi kao nešto što će se vrlo vjerojatno kad-tad desiti. To je, po meni, najodgovornije i najzahtjevnije “zanimanje” koje postoji. Pitam se jesam li up to it. Tješim se činjenicom da je to ujedno i najprirodnija stvar na svijetu pa da će se stvari više-manje odvijati same od sebe. In any case, postoje dva roditelja, pa…

3. Ako ne postanem mama, ni barska pjevačica i ne vjenčam se, nadam se da ću biti reporterka koja će izvještavati iz mjesta na svijetu na kojima većina ljudi ne bi htjela biti. Ha! Ovo nakon prva dva pasusa sigurno niste očekivali! Da, da… Tako je. Tata je bio prvi koji je skužio da me takvo nešto privlači, a kad sam mu to i potvrdila, svi su me brže-bolje stali odgovarati od nauma. Još uvijek to rade. Navodno se, kako mi je pričao frend koji je svako malo u Africi, nije teško pridružiti, primjerice, tamošnjim UNovim misijama. Ne bi bilo ni loše da sam novinarka koja vas izvještava iz žarišta svjetskih događanja. Recimo iz Bliskog ili Dalekog Istoga, možda i iz nekog mjesta u Južnoj Americi. No tko zna što će biti hot spot za koju godinu. It’s a long shot. Naravno, cijelo vrijeme pisala bi blog!

4. Od prethodne ideje najžustrije me odgovara dečko. Pitate se kakve to veze ima s memeom. Htjedoh usputno spomenuti još nešto što ne znate o meni, a to je da je On 4 godine mlađi od mene. Iako sam u početku bila jako skeptična prema toj kombinaciji, ja sad imam 25 on 21, i nikako se nisam dala za ozbiljno, moram priznati da sam se s vremenom itekako ugodno iznenadila. I još uvijek se iznenađujem! Godine nisu bitne.

5. Za kraj nešto iz prošlih dana. Kao klinka neumjereno sam brijala na Gunse. Sve kazete i štogod da su izdali imala sam sortirano po vremenu izlaska. Zidovi sobe i namještaj su mi bili do posljednjeg centimetra oblijepljeni njihovim posterima, slikama, razglednicama, majicama i zanimljivim člancima. Stariji rođak roker, koji još uvijek ima kosu do dupeta, prvi me je upoznao sa tom pomamom. Jednom prilikom doveo je frenda u moju sobu da vidi što sam od nje napravila. Za bolji ugođaj, sad sam si pustila Sweet child of mine, Patience, Don’t cry, Civil war… Iako sad preferiram neke potpuno drugačije muzičke ‘žanrove’, ipak me zanima hoćemo li više dočekati Chineese Demokracy?

+

Drugi meme koji sam dobila mi je proslijedio Borja. Radi se 5 web aplikacija koje su mi promijenile život. Ne bih baš rekla kompletno život, ali da su mi dijelom, neke više, neke manje, promijenile način života je točno. Internet does that to you.

S ovime ću biti kratka, jasna, općenita i predvidljiva. Sve se vrti oko informacije, komunikacije, edukacije i zabave.

1. Blog
2. Google
3. Dvanula
4. Wikipedija
5. YouTube

Nadam se da će na poziv odgovoriti Arsen, Lasta, tek_tako, Panonsky i Gordan. Možete na oba, ako vam je gušt :)

Usputni susjedski razgovor o vremenu s gospodinom avijatičarom, u trajanju od portuna do kata, koje nikada ne započinjem jer su dosadni, radije pričam o nečem drugom, umjesto standardnog “Danas je bio baš lijep dan” ili “Kiša postaje dosadna”, neočekivano je završio razgovorom o globalnom zatopljenju.

Počelo je od ulaza do lifta s “Dobra večer”, “Dobra večer”. “Kako ste?”, “Dobro, a vi?”, “Dobro, hvala na pitanju”, “Ovo vrijeme jako je čudno za ovo doba godine…”. Da bi dok smo čekali lift nastavili pričati o vremenu. Inače takvi razgovori završe nakon tih par rečenica jer su preformalni i skriptirani, a vode se samo da bi se razbila “neugodna tišina”.

Složih se sa gospodinom avijatičarom da vrijeme nije normalno i rekoh mu da se predviđa još “čudnije vrijeme”, odnosno da bi temperature trebale porasti za 4 stupnja narednih 50 godina. On je odgovorio da je to puno, ali da se ne slaže s “tim teorijama o globalnom zatopljenju” jer da će se situacija “normalizirati”.

Čak štoviše, u prilog svom stavu ispričao je kako se sjeća više Božića kada su mu prozori kuće u Kaštelima bili otvoreni dok su ukućani slavili taj dan praktički u kratkim rukavima zbog izrazito visokih temperatura (ili zbog konzumacije alkohola, možda?, op.a.) za to doba godine. Istina, bilo je i ranije ovako toplih jesenskih dana i tjedana, odgovorih mu, ali ne i cijelih jeseni. Za zime ne znam. Tada sam mu zaželjela ugodnu večer i “iskrcala” se na svoj kat.

Ne znam koliko gospodin ima godina i kada je točno bilo tako toplo na samom početku zime, o tome ćemo nastaviti drugom prilikom. No, slušam o tome kako je 1926. godine zabilježen najtopliji studeni. Ipak, već sada, dok ona još uvijek traje, ustanovljeno je da je jesen 2006. najtoplija ikada.

Stereotipne televizijske vremenske prognoze neki dan osvježilo je par novih informacija. Naime, HTVov voditelj je osim uobičajenih meteoroloških podataka dao i one o porastu prosječnih temperatura u Hrvatskoj. Ako se dobro sjećam, u sjevernom dijelu Lijepe Naše prosječne temperature za ovo doba godine porasle su za 2.8 stupnjeva, u Istri i Primorju za stupanj, dok su na jugu i u Dalmaciji temperature ostale jednake.

U RTLove večerašnje 19:45 newsice ugurane su slične informacije s malo drugačijim vrijednostima. Porast temperature u sjevernom dijelu Hrvatske zaokružen je na dva stupnja, a na jugu za stupanj. Temperature se računaju u odnosu na proteklih 50 godina.

Većina ljudi koje znam uopće se ne buni niti im smeta “ranoproljetna jesen”. Svi su primijetili promjene, ali je svima cool što još uvijek mogu voziti biciklu, piti kavu na otvorenom ili nositi tajice (o njima, sveprisutnim i trendy tajicama, drugom prilikom). Osim toga, nitko se ne opterećuje s pitanjem - zašto je to tako? Mislim, ne smeta ni meni toplije vrijeme u hladnijem dijelu godine, samo znam da ću žugat naredno ljeto kada će u osmom mjesecu ponovno danima biti oblačno, vjetrovito i kišno.

Inače, usprkos nastavku “jesenskog proljeća” u narednom tjednu, potkraj mjeseca očekuju nas uobičajene temperature za taj dio godine, a vjerojatno i snijeg. Toliko o vremenu od mene ;)

Kad sam kod “neuobičajenih razgovora”, evo još jednog primjera. Jučer navečer, u pubu u centru grada, frendice i ja vodile smo sat vremena razgovor o i isključivo o pol(l)itici. Strava, strava, strava.

Ako netko ima neugodnih iskustava s lećama, molim da ih podijeli jer sam se, usprkos odgovaranju dečka i brata koji tvrde da mi cvikeri dobro stoje, odlučila “instalirati” ih.

Preporuka saturday night mjuzike – Orbital. Odoh.

Najsmješnije, a bome i najkorisnije iskustvo imala sam sa VIPovom službom za korisnike. Sjetih ga se jučer nakon tipkanja prethodnog posta. Frendica spavalica, koja ima jaaako tvrd san, prespavala je jednu večer kod mene. Ja sam tada otišla van. Dogovorile smo se, pošto sam imala jedan par ključeva, da će mi ona otvoriti vrata kad dođem. Nakon što pozvonim, je li.

Tu večer sam bila u Tvornici. Znam da je bilo odlično jer sam došla doma u 6. Ako mi je dosadno, ne forsiram ostanak vani. Već je zora lagano svitala kad sam se vratila. Pozvonih na zvono u portunu jednom. Pričekam. Nitko ne otvara. Zvonim opet. Opet ništa. Ni glasa od nje. I tako više puta…

Nisam je mogla nazvat s mobitela jer nisam imala salda na računu, pa mi ostalo samo iživljavati se na zvonu. S time, pak, nisam htjela pretjerivati da pored frendice ne probudim cijelu zgradu. Zvono je fakat glasno i nalazi se u blizini vrata pa se čuje i u hodniku kat ispod i kat iznad. Pogotovo kad vlada jutarnja tišina.

Nisam htjela ni nasumce budit susjede da mi otvore ulaz u zgradu jer je ipak bilo 6 am, niti bi mi to pomoglo pošto su i vrata od stana zaključana, a ako ne čuje jedno zvono… Negdje sam je pola sata naizmjeničnom zvonjavom pokušavala probuditi. Ništa od toga. Spava ona. Već sam bila očajna jer sam znala da će spavat do podneva, a i ja bi išla u krpe.

I što sam napravila. Kao prava dama u nevolji nazvala sam VIPovu službu za korisnike, jedini broj koji sam mogla pozvati. Dečku koji se javio na prepad ispričah u kojoj sam situaciji, da me se ne bi odmah “riješio”. Onda, nakon što je uspio doći do riječi i nasmijati se, sam ga lijepo zamolila može li on nazvati taj i taj broj te reći curi da mi otvori vrata, jer će me inače uskoro netko pronaći kako spavam pred zgradom.

Tip iz službe je morao napomenuti da to inače ne smije raditi, ali da će iznimno samo ovaj put pomoći damsel in distress. Upalilo je. Ne znam je li zvao sa svog moba ili iz VIPa, glavno da je frendica čula zvonjavu. Za par trenutaka – zzz… i vrata se otvore. Uh. Smijeh.

Iako sam u postu pod naslovom “Prvih mjesec dana” htjela konačno sumirati svoje prve dvije godine bloganja, koje su istekle negdje početkom listopada kada sam 2004te zbog novinarsko-istraživačkog zadatka otvorila svoj prvi blog i, naravno, nastavila blogati, ipak sam se odlučila osvrnuti samo na posljednjih mjesec dana – otkad sam tu. Tu je okrilje Dvanula servisa o kojem, vjerujem, sve znate.

Ovo ljeto, dok sam odmarala na nezamjenjivom Jadranu, shvatila sam da bez bloga ne želim i neću, te da moram pronaći izlaz sa servisa na kojem sam se nalazila. Nisam mjesecima klikla na gumbić “Objavi” što mi je nedostajalo. A misli su se rojile. Tada mi je Borja, nakon kraćeg sms-anja, ponudio “smještaj” na svom dedicated serveru. Služba za preseljenje i moja programerska podrška, kada je došlo vrijeme za njih, bio je i još uvijek jest Gordan. Bez njih dvoje bi vjerojatno otvorila blog na nekom stranom servisu, što nisam htjela, pa ću još jednom reći - Hvala.

Moram priznati i da sam prije mjesec dana (+/- dan dva) odahnula kad sam klikla na vlastiti URL koji se je pojavio pod ovim lijepim dizajnom (predloškom) s nekolicinom starih i meni dragih tekstova. Rasterećeno sam se osjećala. Tremu, da, i to sam osjećala, su razbili komentari dobrodošlice na tekstu Fresh (re)Start, pa sam lakše nastavila s uređivanjem bloga.

Osim toga, u proteklih mjesec dana dobila sam podršku, da se tako izrazim, od Borje, blogAriata i Dvanula servisa. Tu je i Bez Komentara koji je dodao ovaj blog na sajt Moja Energija, te ponovno Borja koji me je uvrstio među chipov web.hr za mjesec studeni 2006. Možda sam nešto/nekog propustila. NHF. No, tada sam skužila da se nemam čega bojati (evo, izustila sam i to ne trepnuvši okicama).

U međuvremenu sam, zapravo spontano počela obrađivati teme koje više pokrivaju područje prirode, ekologije i znanosti, te malo manje društva. Nadam se da su kategorije u sidebaru jasno postavljene, iako ne sumnjam da ću ih još dodavati. Komentari, čiji broj, naravno, ne smatram mjerilom kvalitete bloga, doprinijeli su kompletnijoj razmjeni informacija na određene teme.

Neću navoditi precizne statističke podatke, već samo činjenicu da imam skoro duplo više jedinstvenih posjeta nego što sam ih imala dok sam bila vezana za servis. U odnosu na prijašnjih dvoje, sad nas je četvero :) Svi oni koji misle da će ih čitatelji napustiti ukoliko se osamostale, nemaju se čega bojati. Iako nisam prva koja ovo govori. Uostalom, postoje razni sajtovi i RSS readeri koji vas ulove svaki put kada nešto objavite.

Možda je Google dijelom kriv za moje statse jer svakodnevno netko dođe u potrazi pojmovima poput efekt staklenika, globalno zatopljenje, kyoto protokol, orke, tropske kišne šume, vulkani, mojom malenkosti… No, ipak sve ovisi o tome koje statse koristite. Ja imam pristup trima i svaki svoje tupi. Vjerujem onima koji su negdje u zlatnoj sredini.

WordPress kao platforma za objavljivanje sadržaja je izvrstan i ima sve što mi treba. Ono što nije po defaultu ponuđeno, a vi želite, sigurno postoji među pluginovima. Osim ako ste razmaženo derište kojem je u nedjelju ujutro dosadno te želi ubiti sat/dva prevođenjem plugina na Hrvatski. Da, i to se je dogodilo u međuvremenu, nakon što je Gordan jednu subotu samouvjereno izjavio: “Znam što ti treba na blogu. Vremenska prognoza!”.

Instalirao je WeatherIcon plugin i prije nego što sam rekla - “Može”. Počela sam se buniti čim sam vidjela da isti nije na Hrvatskom pa sam mu samo rekla “Šalji skriptu da je prevedem”. Ionako sam mjesec dana tražila engleštine po kodu koje sam skoro sve prebacila na Hrvatski. Plugin je još uvijek u fazi testiranja jer su neke stvari laički prevedene, ali me ove ilustracijice i podaci vesele. Zgodno su se uklopili u dizajn i tematiku bloga. Meteorološka stanica Pleso, pošto je Grič nedostupan, zna zeznut’ s podacima. Al’ dobro… Nećemo cjepidlačit.

Mogu reći da sam zadovoljnija nego ikad što se bloganja tiče. Rekla ne porekla. To znam jer imam volje svaki dan nešto natipkati i objaviti. Makar sitnicu ili tekst od 8 tisuća znakova koji sam dva sata tipkala i uređivala. Pa kome se čita…

I eto, to je otprilike to. U skraćenoj verziji :)

+ Jeste li možda čuli novu stvar koja se vrti u eteru Drž’ se (Batida)? Ugodno me je razveselio taj sound na hrvatskom jeziku, odnosno na domaćoj glazbenoj sceni. Više o singlu i bendu pročitajte ovdje.

+ Za kraj, Janis Joplin i Me and Bobby McGee – ” Freedom’s just another word for nothin’ left to lose. Nothin’ don’t mean nothin’ hon’ if it ain’t free, no no”.