Ogroman broj naslova svaki dan pojavljuje se na temu globalno zatopljenje, greenhouse effect, energetska kriza… i o njihovim negativnim posljedicama po živa bića. Piše se na dugo i na široko. Pa tako i ja. Neki tvrde da je zapravo kasno za preventivno djelovanje.

Jedan od konkretnih poteza prevencije širenja uzročnika GZa je Kyoto Protokol koji je zadnje dane sve češće spominjan povodom alarmantne situacije s upitnim izvorima energije u Europi, stanjem proizvodnih pogona iste, te nepoštivanja protokola u nekim zemljama. Osim toga, ništa značajno nije odlučeno ni napravljeno od onih koji mogu make a difference kako bi se spriječila nadolazeća katastrofa.

Dobro… Ne treba zaboraviti sve aktivnije i učinkovitije traženje i okretanje alternativnim i obnovljivim izvorima energije te gradnjama bioelektrana.

Čini mi se da je dosta bilo pričanja i predviđanja o tome što nas čeka jer stvari su više-manje jasne – nitko nije dao nijednu “ružičastu” prognozu klimatskim promjenama ni budućnosti svijeta. Ako je stanje toliko alarmantno, ostaje djelovati. Ali ne pokušati nešto napraviti za 5 godina kada se svi nadležni usuglase što i kako treba napraviti, te s čime to financirati, već do isteka (ove) godine.

Neke zemlje, popu Kanade, koje bi po Kyotu trebale srezati emisiju stakleničkih plinova moraju to napravit do 2050. godine. Tada će biti kasno, jer čitali smo da će nam do tada trebati resursi dvaju planeta da bi zadovoljili potrebe sve brojnijeg stanovništva na ovom našem - jednom. Plus, resursi na Zemlji troše se puno brže nego što se obnavljaju. Kako ćemo to riješiti?

Dokrajčiti Zemlju i iseliti na drugi planet koji ima uvjete za život potrebne čovjeku/biljkama/životinjama/pojavama? Ne radi se o pukom naseljavanju planeta jer živimo uvjetovani drugim bićima i pojavama (koje smo “doma” poprilično uneredili) te ovisimo i o infrastrukturi. Bez svega toga, iz sadašnje perspektive, ne možemo funkcionirati. Ili ćemo, pak, minimalizirati životne potrebe kako ne bi u potpunosti ostali bez njih? Sumnjam za ovo drugo jer one recipročno rastu. No i prva opcija daleko je od ostvarenja.

Kolike su šanse da u 50 godina razvijemo tehnologiju kojom bi mogli putovati u daleke bespući svemira, prepoznati i spustiti se na neki daleki planet koji odgovara našim uvjetima. Takav planet bi možda bio naseljen, a možda se sukobljava s istim problemima kao i naš tako da bi ta opcija vjerojatno otpala. A ako “naletimo” na onaj koji ima uvjete za život ali ih nema razvijene? Mislite da bi na njemu u otprilike 20 godina narasle džungle i razmnožilo se mnoštvo životinja koje bi stvorile stabilan ekosustav? Hardly. But hope remains…

Po meni opcija da ćemo početi naseljavati druge planete u skorijoj budućnosti ne drži vodu (iako dobro zvuči). Možda će se razviti samo istraživačke kupole, i to na onim najbližim nam planetima, koje će naseljavati znanstvenici s ženama/muževima avanturističkog duha + povremeno svemirski turistima koji se kao takvi vraćaju natrag majčici zemlji. Udaljenost drugih planeta broji se u svjetlosnim godinama.

Ovo je daleka, ali zaista daleka, ipak teoretski moguća budućnost. Daleka obzirom da se sve više sredstava izdvaja da bi se tu međusobno istrijebili (ili si prijetili) opasnim naoružanjem. Umjesto da se ta financijska sredstva i intelektualni kapaciteti upotrijebe u rješavanju problema u našem zajedničkom dvorištu jer, kako su mediji pisali, pasivnost ka globalnom zatopljenju košta nas više nego poduzimanje konkretnih koraka.

Po svim ovim predviđanjima, stanovništvo na Zemlji će se, iako ubrzano raste, (nagađam) prepoloviti. Em zbog sve opasnijih virusa koje također ne shvaćamo dovoljno ozbiljno niti smo spremni na pandemije, em zbog upotrebe raznoraznih oružja, em zbog potpuno krve raspodjele hrane (hrane ima dovoljno za sve, ali ne dopire do svakoga). Klimatske promjene koje utječu na svih podjednako i nedostatak resursa samo su dio cijele priče.

Treba se uhvatiti u koštac s problemom right here right now (Fatboy Slim:)

Malo .org aktivizma za “obične” ljude:
- Stopglobalwarming.org (GZ nije mišljenje, ono je znanstvena realnost)
- Greenhousenet.org
- Greenpeace.org
- Panda.org

+ Dodatak:
- Jahte na ekološki pogon | Vjesnik
- An incovenient truht | odličan book/dvd cover | via Mrak

Slijedi: Utjecaj globalnog zatopljenja konkretno na čovjeka

+ Ništa od moje vožnje biciklom na duge staze jer je brat bic, u ionako lošem stanju, pokušao servisirati pa je “zatezao” kočnice, “popravljao” zadnju gumu, “mijenjao” pedale. I sad je ona opasna po život, te dok ne uplatim životno osiguranje, bolje da ne sjedam na nju. Šmrc.

++ Lišće na stablima ipak je (napokon) potpuno poprimilo jesensku žutu/smeđu/bordo/bakrenu boju i pod ovim laganim udarima vjetra počinje otpadati i puniti ulice. Volim taj zvuk, pogotovo kada šetam među hrpom lišća koje se šušti…

Efekt staklenika definiran je kao zagrijavanje atmosfere zbog zarobljene radijacije dulje valne duljine koja je emitirana u svemir. Naziv dolazi od netočne analogije s načinom na koji se sunčevom svjetlosti zagrijavaju staklenici kako bi pospješili rast biljaka. Osim na Zemlji, na planetima poput Marsa, Venere i drugim nebeskim tijelima koja posjeduju atmosferu postoji “efekt staklenika”.

On ima dva učinka. Pozitivan i negativan.
Prvi osigurava uvjete života na Zemlji (grije površinu, atmosferu, oceane…). Bez njega bi temperatura na površini bila i do 30 stupnjeva hladnija. (Smrzli bi se)
Drugi je rezultat ljudskog djelovanja te ima negativan učinak koji se manifestira kao globalno zatopljenje. (Skuhat ćemo se)

Kako dolazi do ovih rezultata?
Solarna energija (sunčeva svjetlost) je zračenje kratke valne duljine koje penetrira kroz Zemljinu atmosferu zagrijavajući tako naš planet. To je onaj dobar učinak koji je nužan za razvoj života na Zemlji.

Dio te energije reflektira se od površine, pa Zemlja emitira radijaciju dulje valne duljine (infracrvenu) natrag u Svemir. No, infracrvena radijacija dijelom ne stigne do svog odredišta već se, tako transformirana, reflektira natrag na Zemlju dodatno je zagrijavajući.

Ono što promijeni smjer kretanja radijacije su takozvani staklenički plinovi koje infracrvena radijacija “susretne” na svome putu. Neki od prirodnih plinova koji najviše doprinose efektu staklenika su ugljični dioksid, metan, vodena para, ozon i dušični oksid.

Za one koji radije uče gledajući, postoji i animirani dijagram koji zgodno prikazuje objašnjenje efekta staklenika i globalnog zatopljenja. Onako, školski, kao što su i ovi kratki postovi :)

Efekt staklenika prvi je otkrio Joseph Fourire još 1824. godine, a prvi istražio Svante Arrhenius 1896.

Ne mogu si pomoć, pa opet ja o vremenu/klimi. To su informacije koje moj mozak filtrira i upija pri čitanju naslova. Po portalima, koliko stignem, većinom savjesno klikam po science rubrikama. Noh…

Dok mi je istovremeno bila zanimljiva ova vijest, malo sam se bunila neki dan. Nije mi bilo jasno zašto ulagati bijesne pare u istraživanje vremenskih uvjeta na “tamo nekom” planetu (Andromeda b), kad na Zemlji itekako imamo problema s istim. Pogotovo iz razloga što su vremenske (ne)prilike sve češće i ubojitije, još uvijek skoro potpuno nepredvidljive, te ih se ne može kontrolirati. Dok klimu polako, ali sigurno mijenjamo – na gore, odnosno u smjeru uvjeta koje nećemo tako lako preživjeti. Osim ako ne mutiramo u skladu s vanjskim promjenama. No thanks.

Pa kaže dobra vijest na bbc-u: “Europa se sprema na lansiranje svog najsofisticiranijeg satelita (MetOp) za praćenje vremenskih uvjeta i klimatskih promjena”.

MetOp, projekt nastao u suradnji ESAa i Eumetsata, nadamo se, polijeće danas (utorak) iz Kazahstana (Soyuz). Kada se “smjesti”, on će biti danonoćno zadužen za praćenje temperature na Zemlji, vlage, brzine vjetra i njegovog smjera iznad oceana, stanja u ozonskom omotaču i još puno toga s čime će znatno doprinijeti predviđanju vremenskih i praćenju klimatskih uvjeta na globalnoj razini.

MetOp će fotkati “plavi planet” u razmacima od jednog do tri dana. Slike visoke rezolucije će stizati rjeđe nego s drugih satelita, ali će zato biti detaljnije – precizne da tome nema presedana, kažu u ESA. MetOp-A je ujedno i prvi od tri takve planirane platforme koje će biti lansirane u narednih 10 godina. Znanstvenici mora da su uzbuđeni ovim novim izvorom podataka. Ja se nadam da će on zaista pomoći.

Malo se sigurnije osjećam kad znam da podatke o vremenskim i klimatskim uvjetima prikuplja satelit koji je u neku ruku sposobniji stvoriti kompletniju sliku o stanju na Zemlji. Naravno, tim se zapravo bave znanstvenici. No ipak, jedan do tri dana je relativno dug period, pogotovo danas kada na Zemlji nešto može buknuti i ugasiti se u samo dva dana, ostavljajući za sobom katastrofalne posljedice nesagledivih razmjera. Ne želim biti skeptik, samo kažem da je moguće…:)

Slijede najavljeni nastavci: efekt staklenka + globalno zatopljenje (pojašnjenje pojmova)

Sastavljena je prva vremenska prognoza planeta izvan našeg sunčevog sustava. Ona ocrtava svijet koji je trajno vruć poput vatre s jedne, te hladan poput leda s druge strane.

Upsilon Andromeda b, plinski gigant, udaljen 40 (prema Wikipediji – 44) svjetlosnih godina od Zemlje, je “dvoličan” planet ekstrema, pokazuju promatranja NASA-inog Spitzer Space teleskopa. Jedna hemisfera planeta okrenuta je trajno prema suncu gdje ima temperaturu do 1.650 stupnjeva. Druga strana, ona u trajnoj noći, dostiže temperaturu do smrznutih -230 stupnjeva Celzijusevih.

Razlog ovako, u najmanju ruku rečeno, čudnoj klimi je činjenica da je rotacija planeta čvrsto prikovana za zvijezdu. Da se netko slučajno nađe u prelasku ove toplo-hladne granice, promjena temperature bi bila ravna skakanju u vulkan (to možemo, ako baš želimo, iskusiti i na Zemlji, op.a.:), kaže Brad Hansen, voditelj istraživačkog tima.

Ustanovljavane vremenske prognoze na Andromedi objavljeno je u časopisu Science, a prenosi timesonline.co.uk. Andromedina “godina” traje (čak) 4.62 dana te je udaljena od svoje zvijezde za šestinu udaljenosti Merkura od Sunca.

Zgodno otkriće, iako ne iznenađujuće. Bilo bi još zgodnije precizno predviđanje vremenskih uvjeta na Zemlji, jer postoji veća vjerojatnost da će netko od nas putovati u Japan, Indoneziju, Sri Lanku nego na - Andromedu

Novim istraživanjima koja je proveo njemačko-britanski tim znanstvenika pobliže je određena starost Mjeseca. On je “rođen” prije 4.5 milijardi godina, oko 40 milijuna godina nakon nastanka Sunčevog sustava.

Prije 4.5 milijardi godina objekt veličine Marsa sudario se je sa Zemljom koja je tada bila stara oko 30 milijuna godina. Nakon sudara, u orbiti je ostala ogromna količina vruće magme, tvari od koje je kroz 20 milijuna godina formiran Mjesec, ustvrdili su znanstvenici sa sveučilišta Muenster i Koeln u Njemačkoj te s britanskog Oxforda. To je ujedno bila i zadnja promjena na Zemljinom satelitu, anorganskom planetoidu.

Stvaranje se je dogodilo oko 30 do 50 milijuna godina nakon nastanka Sunčevog sustava, s čime je preciziran rezultat prethodnog istraživanja kada je starost Mjeseca određena na oko 100 milijuna godina nakon nastanka našeg sustava. Uzme li se u obzir period nastanka Sunčevog sustava, može se reći da je Mjesec star jednako kao i njegov roditelj – Zemlja, jer je oko 40 milijuna godina u odnosu na 4.5 milijardi relativno malo po svemirskim standardima.

Do godine Mjesečevog “rođendana” znanstvenici su došli novim analizama kamenja i uzoraka tla koje su donijeli astronauti s Apollom 1970-ih, a istraživanje o starosti Mjeseca, koja se uzima s razmakom od plus minus 10 milijuna godina, objavljeno je u magazinu Science.

“Teorije o udaru postaju izrazito popularne”, rekla je geologinja sa sveučilišta u Utahu, Marjorie Chan. “One raspiruju maštu mnogih ljudi. Spektakularni sudar je uzbudljiviji nego sama rotacija zemlje uokolo te Mjesec kao njen satelit”, dodala je. Zaista je tako. Vizualizacija sve te siline, objekata, tvari, eksplozije boja i temperature intrigantan je prizor.

+ retro tekst +

+ Još jedan od tekstova kojeg sam iskopala iz svog arhiva objavila sam unatrag par mjeseci, odnosno na datum koji pada na moj 25i rođendan. Račica sam, a taj horoskopski znak vezuje se uz strašnu bolest, pa više volim kad nas se zove “mjesečeva djeca” pošto smo tako osjetljivi na njega. To je razlog zašto baš ovaj tekst uz ovaj dan :)